Salmos 77 ~ Psalm 77

picture

1 C on mi voz clamé a Dios, A Dios clamé, y él me escuchó.

Ki te tino kaiwhakatangi, ki a Ierutunu. He himene na Ahapa. Ki te Atua toku reo, e karanga nei ahau, ki te Atua toku reo, a tera e tahuri mai tona taringa ki ahau.

2 B usqué al Señor cuando me vi angustiado; por las noches, sin cesar, a él levanté mis manos; pues mi alma rehusaba ser consolada.

I rapu ahau ki te Ariki i te ra o toku pouri: maro tonu toku ringa i te po, kihai ano i pepeke; kihai toku wairua i pai kia whakamarietia.

3 M e acordé de Dios, y me sentí conmovido; al quejarme, mi ánimo decaía.

E mahara ana ahau ki te Atua, a e pouri ana: kei te whakaaroaro, a ngaro iho toku wairua. (Hera.

4 D ios no me dejaba pegar los ojos; tan quebrantado estaba yo, que no podía hablar.

E puritia ana e koe oku kanohi kia mataara tonu; he pouri ahau, te ahei te korero.

5 P ensaba yo en los días de antaño, en los años de tiempos pasados.

Ka hoki oku whakaaro ki nga ra onamata, ki nga tau o tua iho.

6 M e acordaba de mis cánticos nocturnos, y en mi corazón meditaba, y mi espíritu inquiría:

E whakamahara ana ahau ki taku waiata i te po, e korerorero ana ki toku ngakau e rapurapu ana toku wairua.

7 « ¿Nos abandonará el Señor para siempre? ¿Acaso no volverá a tratarnos con bondad?

Tera ranei te Ariki e panga tonu ake ake? A heoi ano ranei ana manakohanga mai?

8 ¿ Se habrá agotado para siempre su misericordia? ¿Habrá puesto fin para siempre a su promesa?

Kua kahore ranei tana mahi tohu mo ake tonu atu? Kua whati ranei tana kupu a ake ake?

9 ¿ Se habrá olvidado Dios de tener misericordia? ¿Habrá, en su enojo, puesto un límite a su piedad?»

Kua wareware ranei te Atua ki te atawhai? Kua riri ranei ia, a tutakina atu ana e ia tona aroha? (Hera.

10 T ambién me dije: «Debo estar enfermo. ¿Cómo puedo pensar que la diestra del Altísimo ha cambiado?

Na ka mea ahau, Ko toku ngoikore tenei: otira ka mahara ahau ki nga tau o te ringa matau o te Runga Rawa.

11 E s mejor que haga memoria de las obras del Señor.» Sí, haré memoria de tus maravillas de antaño;

Ka mahara ahau ki nga mahi a Ihowa; ae ra, ka mahara ahau ki au mea whakamiharo o tua iho.

12 m editaré en todas tus obras, y proclamaré todos tus hechos.

Ka whakaaro hoki ahau ki au meatanga katoa, ka purakau ki au mahi.

13 S anto es, oh Dios, tu camino; ¿qué otro dios es tan grande como tú, Dios nuestro?

E te Atua, kei te wahi tapu tou ara: ko wai te atua nui hei rite ki te Atua?

14 T ú eres el Dios que hace maravillas; has manifestado entre los pueblos tu poder.

Ko koe te Atua e mahi nei i nga mea whakamiharo: kua whakapuakina e koe tou kaha i waenganui o nga iwi.

15 C on tu brazo diste libertad a tu pueblo, a los descendientes de Jacob y de José.

Hokona ana e tou ringa tau iwi, nga tama a Hakopa raua ko Hohepa. (Hera.

16 C uando las aguas te vieron, oh Dios, cuando las aguas te vieron, sintieron temor, y hasta los abismos se estremecieron.

I kite nga wai i a koe, e te Atua i kite nga wai i a koe, mataku ana: i oho ano nga rire.

17 L as nubes derramaron torrentes de agua, los cielos retumbaron, y atronaron tus rayos;

Ringihia ana he wai e nga kapua, puaki ana te haruru o nga rangi: rererere ana au pere.

18 r esonó en el torbellino la voz de tu trueno; tus relámpagos iluminaron el mundo, y la tierra tembló y se estremeció.

I roto i te awhiowhio te haruru o tau whatitiri: marama noa te ao i nga uira; wiri ana te whenua, oioi ana.

19 T e abriste paso en el mar, y atravesaste las muchas aguas, aunque nadie vio jamás tus pisadas,

I te moana tou ara, i nga wai nui tou huarahi, e kore ano e kitea ou takahanga.

20 y por medio de Moisés y de Aarón guiaste a tu pueblo como a un rebaño.

He mea arahi e koe tau iwi ano he kahui, ara e te ringa o Mohi raua ko Arona.