1 I korero ano a Erihu, i mea,
Prosiguió Eliú en su razonamiento, y dijo:
2 K i tou whakaaro he tika tenei mau, e mea ana ranei koe, Nui atu toku tika i to te Atua?
¿Piensas que es cosa recta lo que has dicho: Más justo soy yo que Dios?
3 I mea ai koe, He aha te rawa ki a koe? a, He aha te painga ki ahau, hira ake i te painga me i hara ahau?
Porque dijiste: ¿Qué ventaja tienes tú? ¿O qué provecho tendré de no haber pecado?
4 M aku e whakahoki he kupu ki a koe, ki a koutou ko ou hoa.
Yo te responderé a ti, Y a tus compañeros contigo.
5 K ia matatau atu tau titiro ki nga rangi; matakitakina atu hoki nga kapua e tiketike ake na i a koe.
Mira a los cielos, y ve, Y considera que las nubes están más altas que tú.
6 M ehemea kua hara koe, ka ahatia ia e tau mahi? A ki te whakanuia au mahi tutu, e aha ana ranei koe ki a ia?
Si pecas, ¿qué habrás logrado contra él? Y si tus rebeliones se multiplican, ¿qué daño le harás tú?
7 K i te mea he tika tou, ko te aha e hoatu ana e koe ki a ia? Ko te aha ranei a tou ringa e riro ana i a ia?
Si eres justo, ¿qué le darás a él? ¿O qué recibirá de tu mano?
8 K a mamae pea tetahi tangata pena i a koe na i tou kino; ka whai painga pea ki tetahi tama a te tangata tou tika.
Al hombre como tú dañará tu impiedad, Y al hijo de hombre aprovechará tu justicia.
9 H e maha no nga tukinotanga i tangi ai ratou; na te ringaringa o te hunga nui i aue ai ratou kia awhinatia.
Verdad es que a causa de la multitud de las violencias, claman los hombres, Y se lamentan bajo la opresión de los poderosos.
10 K ahore ia tetahi e mea ana, Kei hea toku Kaihanga, te Atua, e homai nei i nga waiata i te po?
Y ninguno dice: ¿Dónde está Dios mi Hacedor, Que da cánticos en la noche,
11 E nui atu nei tana whakaako ki a tatou i tana ki nga kararehe o te whenua, nana hoki i nui ai o tatou mahara i o nga manu o te rangi?
Que nos enseña más que a las bestias de la tierra, Y nos hace sabios más que a las aves del cielo?
12 K aranga ana ratou i reira, heoi kahore he kupu e whakahokia mai, he mea na te whakapehapeha o te hunga kino.
Allí clamarán, y él no oirá, Por la soberbia de los malos.
13 H e pono e kore te tekateka noa e whakarangona mai e te Atua, e kore ano hoki e tirohia mai e te Kaha Rawa.
Ciertamente Dios no oirá la vanidad, Ni la mirará el Omnipotente.
14 K a iti rawa iho ki te mea koe, kahore koe e kite i a ia, kei tona aroaro te whakarite whakawa; na ka tatari koe ki a ia!
¿Cuánto menos cuando dices que no le ves, Que la causa está delante de él y tú sigues esperando?
15 N a, kihai nei ia i tae mai i runga i tona riri, kihai ano hoki i aro nui mai ki te whakamanamana;
Mas ahora, porque en su ira no castiga, Ni inquiere con rigor,
16 K oia i puaki ai te mangai o Hopa, he mea horihori kau nei; kahore he matauranga o nga kupu e whakamahatia nei e ia.
Por eso Job abre su boca vanamente, Y multiplica palabras sin sabiduría.