Job 9 ~ Job 9

picture

1 N a ka whakahoki a Hopa, ka mea,

Respondió Job, y dijo:

2 E mohiotia ana ano tenei e ahau; engari ma te aha ka tika ai te tangata ki te Atua?

Ciertamente yo sé que es así; ¿Y cómo se justificará el hombre ante Dios?

3 K i te pai ia ki te totohe ki a ia, kahore he kupu kotahi o roto i te mano e taea e ia te whakahoki ki a ia.

Si quisiera discutir con él, No le podrá responder a una cosa entre mil.

4 H e ngakau mohio ia, he pakari tona kaha: ko wai e whakauaua ki a ia, a e whiwhi i te pai?

Él es sabio de corazón, y poderoso en fuerzas; ¿Quién se endureció contra él, y le fue bien?

5 E nekehia ana e ia nga maunga, te mohio ratou; hurihia ake e ia i a ia e riri ana.

Él arranca los montes con su furor, Y no saben quién los trastornó;

6 E whakangaueuetia ana e ia te whenua, e nekehia atu ana i tona wahi, wiri ana ona pou.

Él sacude la tierra de su lugar, Y hace temblar sus columnas;

7 E korero nei ki te ra, a kore ake e whiti; hiritia putia iho e ia nga whetu.

Él manda al sol, y no sale; Y guarda bajo sello las estrellas;

8 K o ia nei anake hei hora i nga rangi, hei takahi i runga i nga ngaru o te moana.

Él solo extendió los cielos, Y anda sobre las olas del mar;

9 N ana nei i hanga a Aketura, a Tautoru, a Matariki, me nga ruma i te tonga.

Él hizo la Osa, el Orión y las Pléyades, Y las ocultas constelaciones del sur;

10 N ana nei i mahi nga mea nunui, e kore nei e taea te rapu atu, ae ra nga mea whakamiharo, e kore nei e taea te tatau.

Él hace prodigios incomprensibles, Y maravillas sinnúmero.

11 I na tonu ia e haere atu nei, a kahore ahau i kite; ka pahemo atu hoki ia, a kahore ahau e matau ki a ia.

He aquí que él pasará delante de mí, y yo no lo veré; Se deslizará, y no lo percibiré.

12 N ana, ka hopu ia i tana i aru ai, ma wai ia e arai? Ko wai hei ki atu ki a ia, E aha ana koe?

He aquí, arrebatará su presa; ¿quién le hará restituir? ¿Quién le dirá: Qué haces?

13 E kore te Atua e whakahoki iho i tona riri; e piko ana ki raro i a ia nga kaiawhina o Rahapa.

Dios no ceja en su cólera, Y debajo de él se abaten los que ayudan a Rahab.

14 A kia whakahoki kupu ano ahau ki a ia, kia whiriwhiri kupu ano maku ki a ia?

¿Cuánto menos le responderé yo, Y hablaré con él palabras escogidas?

15 A hakoa he tika ahau, e kore ahau e whakahoki kupu atu; engari ka inoi ahau ki toku kaiwhakawa.

Aunque tuviera yo razón, no respondería; Antes habría de implorar clemencia a mi juez.

16 M e i karanga atu ahau, a whakahokia mai ai e ia te kupu ki ahau, kihai ahau i whakaae tera kua whakarongo mai ia ki toku reo.

Si yo le invocara, y él me respondiese, Aún no creería que hubiese escuchado mi voz.

17 E aki ana hoki ia ia ahau ki te tupuhi, e whakanui takekore ana hoki i oku mate.

Porque me ha quebrantado con tempestad, Y ha aumentado mis heridas sin causa.

18 K ahore ahau e tukua e ia kia ta toku manawa; otiia whakakiia ana e ia toku wairua ki te kawa.

No me ha concedido que tome respiro, Sino que me ha llenado de amarguras.

19 K i te korero tatou mo te kaha o te hunga pakari, nana, kei reira ia! A ki te mea he whakawa, ko wai ra hei whakatakoto i te taima moku?

Si hablásemos de su potencia, por cierto es fuerte; Si de juicio, ¿quién le emplazará?

20 A hakoa he tika ahau, ma toku mangai ano ahau e whakahe; ahakoa he tikanga tapatahi taku, ma reira ano e whakaatu toku ngaunga ketanga.

Si yo me justificase, me condenaría mi boca; Si me tuviese por perfecto, esto me haría inicuo.

21 H e tapatahi ahau; kahore ahau e whakaaro ki ahau ano; e whakahawea ana ahau ki toku ora.

¿Soy acaso intachable? Ni yo mismo me conozco; desprecio mi vida.

22 H e kotahi tonu ena; koia ahau ka mea, e whakamotitia ana e ia te tapatahi raua ko te kino.

Una cosa resta que yo diga: Al perfecto y al impío él los consume.

23 N a ka whakamate tata nei te whiu, he kata tana ki te whakamatautauranga o te hunga harakore.

Si un azote acarrea la muerte de improviso, Se ríe del sufrimiento de los inocentes.

24 K ua hoatu te whenua ki te ringa o te tangata kino; e taupokina ana e ia nga mata o nga kaiwhakawa; ki te mea ehara i a ia, tena ko wai?

La tierra es entregada en manos de los impíos, Y él cubre el rostro de sus jueces, Si no es él, ¿quién es? ¿Dónde está?

25 N a, ko te hohoro o oku ra, nui atu i to te kaikawe pukapuka; e rere ana, kahore hoki e kite i te pai.

Mis días han sido más ligeros que un correo; Huyeron sin haber gustado la dicha.

26 K ua pahemo, kua pera me nga kaipuke tere, me te ekara ano e topa iho ana ki tana kai.

Se deslizaron como lanchas de papiro; Como el águila que se arroja sobre la presa.

27 K i te mea ahau, ka wareware ahau ki taku tangi, ka unuhia atu e ahau te pouri o toku mata, a ka marama:

Si yo dijese: Olvidaré mi queja, Dejaré mi triste semblante, y me alegraré,

28 E wehi ana ahau i oku mamae katoa, e mohio ana ahau e kore ahau e meinga e koe he harakore.

Me turban todos mis dolores; Sé que no me tendrás por inocente.

29 T era hoki ahau e whakahengia; he aha ahau i whakangenge kau ai i ahau?

Y si soy culpable, ¿Para qué trabajaré en vano?

30 K i te horoi ahau i ahau ki te hukarere, a ka meinga oku ringa kia ma rawa;

Aunque me lave con aguas de nieve, Y limpie mis manos con la limpieza más esmerada,

31 K atahi ahau ka rumakina e koe ki te poka, a whakarihariha mai ana oku kakahu ki ahau.

Aún me hundirías en el fango, Y mis propios vestidos me abominarían.

32 E hara hoki ia i te tangata, i te penei me ahau nei, e whakahoki kupu ai ahau ki a ia, e haere tahi ai maua ki te whakawa.

Porque él no es hombre como yo, para que yo le responda, Y vengamos juntamente a juicio.

33 K ahore he kaiwhakatikatika mo ta maua, kahore he tangata hei whakapa i tona ringa ki a maua tahi.

No hay entre nosotros árbitro Que ponga su mano sobre nosotros dos.

34 M e tango atu e ia tana patu i ahau, a kaua hoki tana whakamataku e whakawehi i ahau:

Quite de sobre mí su vara, Y su terror no me espante.

35 H ei reira ahau ka korero, a kahore e wehi i a ia; kahore hoki ahau e pera i roto i ahau.

Entonces hablaré, y no le temeré; Porque en este estado no soy dueño de mí.