Joshua 15 ~ Josué 15

picture

1 N a ko te rota o te iwi o nga tama a Hura, he mea whakarite ki o ratou hapu, i tae atu ki te rohe ki a Eroma, ki te koraha o Hini ra ano whaka te tonga, ki te pito whakamutunga ki te tonga.

La parte que tocó en suerte a la tribu de los hijos de Judá conforme a sus familias, llegaba hasta la frontera de Edom, hacia el sur, hasta el desierto de Zin al extremo sur.

2 K o to ratou rohe ki te tonga kei te pito ra ano o te Moana Tote, kei te matamata e anga ana whaka te tonga:

Su límite al sur se extendía desde el extremo del Mar Salado, desde la bahía que da hacia el sur,

3 N a ka rere whaka te tonga o te pinakitanga o Akarapimi, ka haere atu ki Hini, a ka ahu whakarunga i te taha ki te tonga o Kareheparenea, na haere tonu, kei Heterono, ka anga ki runga, ki Arara, na ka whawhe kei Karakaa:

y seguía por el sur hacia la subida de Acrabim y continuaba hasta Zin. Entonces subía por el lado sur de Cades Barnea hasta Hezrón, y subía hasta Adar y volvía a Carca.

4 N a haere tonu whaka Atamono, a puta atu ki te awa o Ihipa; na ko nga pakarutanga atu o tena rohe kei te moana: ko te rohe tenei ki a koutou ki te tonga.

Después pasaba por Asmón y seguía hasta el torrente de Egipto. Y el límite terminaba en el Mar Mediterráneo. Este será el límite sur para ustedes.

5 A ko te rohe ki te rawhiti ko te Moana Tote tae noa ki te kongutuawa o Horano. A ko te rohe i te taha ki te raki i te kokoru o te moana i te kongutuawa o Horano:

El límite oriental era el Mar Salado (Mar Muerto) hasta la desembocadura del Jordán. El límite por el lado norte era desde la bahía del mar en la desembocadura del Jordán.

6 A ka haere te rohe ki runga, ki Petehokora, a haere tonu i te raki o Petearapa; a ka ahu te rohe ki runga, ki te kohatu o Pohana tama a Reupena:

Entonces el límite subía hasta Bet Hogla y seguía al norte de Bet Arabá y subía hasta la piedra de Bohán, hijo de Rubén.

7 N a haere tonu te rohe ki runga, ki Repiri, atu i te raorao o Akoro, na ka anga atu whaka te raki ki te ritenga o Kirikara, o te wahi i mua mai o te pikitanga ki Arumine, ki tera i te taha tonga o te awa: a i haere tonu te rohe ma nga wai o Enehem ehe, a ko ona pakarutanga atu i Enerokere:

El límite subía hasta Debir desde el Valle de Acor, y volvía hacia el norte, hacia Gilgal que está frente a la subida de Adumín, al sur del valle, y seguía hasta las aguas de En Semes y terminaba en En Rogel.

8 A i rere whakarunga te rohe ra te raorao o te tama a Hinomo ma te taha o to te Iepuhi whaka te tonga, ara o Hiruharama: a i haere tonu te rohe ki te tihi o te maunga e whakapae ana i mua o te raorao o Hinomo, whaka te hauauru, ki tera i te pito r awa o te raorao o Repaima whaka te raki:

Después el límite subía por el Valle de Ben Hinom (Hijo de Hinom) hasta la ladera del Jebuseo al sur, es decir, Jerusalén, y subía hasta la cumbre del monte que está frente al Valle de Hinom hacia el occidente, que está al extremo del Valle de Refaim hacia el norte.

9 A i whakatakotoria atu te rohe i te tihi o te maunga ki te puna wai o Nepetoa, a i puta atu ki nga pa o Maunga Eperona; a i whakatakotoria atu te rohe ki Paara, ara ki Kiriata Tearimi:

Desde la cumbre del monte el límite doblaba hacia la fuente de las aguas de Neftoa, y seguía hasta las ciudades del Monte Efrón, girando hacia Baala, es decir, Quiriat Jearim.

10 K atahi ka whawhe atu te rohe i Paara, whaka te hauauru, ki Maunga Heira, a haere tonu atu ki te taha o Maunga Tearimi, ara o Keharono, ki te taha ki te raki, a ka heke ki raro ki Petehemehe, a haere tonu atu ki Timina:

De Baala el límite giraba hacia el occidente, hasta el Monte Seir, y continuaba hasta la ladera del Monte Jearim al norte, es decir, Quesalón, y bajaba a Bet Semes, y continuaba por Timna.

11 A i puta tonu atu te rohe ki te taha o Ekerono, whaka te raki; a i whakatakotoria atu te rohe ki Hikirono, a haere tonu atu ki Maunga Paara, a puta tonu atu ki Iapaneere: a pakaru rawa atu te rohe kei te moana.

El límite seguía hacia el norte por el lado de Ecrón, girando hacia Sicrón, y continuaba hasta el Monte Baala, seguía hasta Jabneel y terminaba en el mar.

12 A ko te rohe ki te hauauru kei te moana nui me tona pareparenga. Ko te rohe tenei ki nga tama a Hura a tawhio noa, ki tenei hapu, ki tenei hapu o ratou.

El límite occidental era el Mar Grande (el Mediterráneo), es decir, su costa. Este es el límite alrededor de los hijos de Judá conforme a sus familias.

13 A i hoatu e ia he wahi ki a Karepe, ki te tama a Iepune i roto i nga tama a Hura, he mea ki mai hoki na Ihowa ki a Hohua, ko Kiriata Arapa, ara ko Heperona, ko taua Arapa nei te papa o Anaka.

Y Josué dio a Caleb, hijo de Jefone, una porción entre los hijos de Judá, según el mandato del Señor a Josué, es decir, Quiriat Arba (la ciudad de Arba), siendo Arba el padre de Anac, es decir, Hebrón.

14 N a ka peia e Karepe i reira nga tama tokotoru a Anaka, a Hehai, a Ahimana, a Taramai, nga tama a Anaka.

Caleb expulsó de allí a los tres hijos de Anac: Sesai, Ahimán y Talmai, hijos de Anac.

15 N a ka haere atu ia i reira ki runga, ki nga tangata o Repiri: na ko te ingoa o Repiri i mua ko Kiriata Hepere.

De allí subió contra los habitantes de Debir (el nombre de Debir antes era Quiriat Séfer).

16 N a ka mea a Karepe, Ko te tangata e patua ai a Kiriata Hepere, a ka horo i a ia, ka hoatu e ahau a Akaha, taku tamahine hei wahine mana.

Y Caleb dijo: “Al que ataque a Quiriat Séfer y la tome, yo le daré a mi hija Acsa por mujer.”

17 N a ka horo i a Otoniere, i te tama a Kenaha, a te teina o Karepe; a hoatu ana e ia tana tamahine, a Akaha hei wahine mana.

Otoniel, hijo de Quenaz, hermano de Caleb, la tomó, y él le dio a su hija Acsa por mujer.

18 A , i a ia e haere atu ana ki a ia, ka whakakikitia e ia te tane kia tonoa he mara i tona papa: a ka marere atu ia ki raro i te kaihe; na ka mea a Karepe ki a ia, He aha tau?

Y cuando ella vino a él, éste la persuadió a que pidiera un campo a su padre. Ella entonces se bajó del asno, y Caleb le dijo: “¿Qué quieres? ”

19 N a ka mea ia, Homai he manaaki ki ahau; i te mea kua whakanohoia ahau e koe ki te whenua i te tonga, homai ano hoki etahi puna wai ki ahau. Na hoatu ana e ia ki a ia nga puna o runga me nga puna o raro.

“Dame una bendición,” respondió ella; “ya que me has dado la tierra del Neguev (región del sur), dame también fuentes de agua.” Y él le dio las fuentes de las regiones altas y las fuentes de las regiones bajas. Las Ciudades de Judá

20 K o te wahi tupu tenei o te iwi o nga tama a Hura, o o ratou hapu.

Esta es la heredad de la tribu de los hijos de Judá conforme a sus familias.

21 A ko nga pa whakamutunga o te iwi o nga tama a Hura, ki te taha ki Eroma, whaka te tonga, ko Kapateere, ko Erere, ko Iakuru,

Las ciudades al extremo de la tribu de los hijos de Judá, hacia la frontera de Edom en el sur, fueron: Cabseel, Edar, Jagur,

22 K o Kinaha, ko Rimona, ko Arara,

Cina, Dimona, Adada,

23 K o Kerehe, ko Hatoro, ko Itinana,

Cedes, Hazor, Itnán,

24 K o Tiwhi, ko Tereme, ko Pearoto,

Zif, Telem, Bealot,

25 K o Hatoro, ko Harata, ko Kerioto, ko Heterono, ara ko Hatoro,

Hazor Hadata, Queriot Hezrón, es decir, Hazor,

26 K o Amama, ko Hema, ko Morara,

Amam, Sema, Molada,

27 K o Hatarakara, ko Hehemono, ko Peteperete,

Hazar Gada, Hesmón, Bet Pelet,

28 K o Hatarahuara, ko Peerehepa, ko Pitiotia,

Hazar Sual, Beerseba, Bizotia,

29 K o Paara, ko Iimi, ko Eteme,

Baala, Iim, Esem,

30 K o Eretorara, ko Kehiri, ko Horema,

Eltolad, Quesil, Horma,

31 K o Tikiraka, ko Maramana, ko Hanahana,

Siclag, Madmana, Sansana,

32 K o Repaoto, ko Hirihimi, ko Aina, ko Rimono: e rua tekau ma iwa nga pa katoa me nga kainga o aua pa.

Lebaot, Silhim, Aín y Rimón; en total veintinueve ciudades con sus aldeas.

33 O te mania ko Ehetaoro, ko Torea, ko Ahena,

En las tierras bajas: Estaol, Zora, Asena,

34 K o Tanoa, ko Enekanimi, ko Tapua, ko Enama,

Zanoa, En Ganim, Tapúa, Enam,

35 K o Iaramuta, ko Aturama, ko Hokoho, ko Ateka,

Jarmut, Adulam, Soco, Azeca,

36 K o Haraimi, ko Aritaimi, ko Kerera, ko Kererotaimi; kotahi tekau ma wha nga pa me nga kainga o aua pa.

Saaraim, Aditaim, Gedera y Gederotaim; catorce ciudades con sus aldeas.

37 K o Tenana, ko Haraha, ko Mikirarakara,

Zenán, Hadasa, Migdal Gad,

38 K o Rireana, ko Mihipe, ko Iokoteere,

Dileán, Mizpa, Jocteel,

39 K o Rakihi, ko Pohokata, ko Ekerona,

Laquis, Boscat, Eglón,

40 K o Kapono, ko Rahamama, ko Kitirihi,

Cabón, Lahmam, Quitlis,

41 K o Kereroto, ko Peterakono, ko Naama, ko Makera; kotahi tekau ma wha nga pa me nga kainga o aua pa.

Gederot, Bet Dagón, Naama y Maceda; dieciséis ciudades con sus aldeas.

42 K o Ripina, ko Etere, ko Ahana,

Libna, Eter, Asán,

43 K o Ipita, ko Ahena, ko Netipi,

Jifta, Asena, Nezib,

44 K o Keira, ko Akatipi, ko Mareha: e iwa nga pa, me nga kainga o aua pa.

Keila, Aczib y Maresa; nueve ciudades con sus aldeas.

45 K o Ekerono me ona pa ririki, me ona kainga:

Ecrón con sus pueblos y sus aldeas;

46 K o nga pa katoa e tata ana ki Aharoro o Ekerono atu a tae noa ki te moana, me nga kainga ano hoki o reira.

desde Ecrón hasta el mar, todas las que estaban cerca de Asdod, con sus aldeas.

47 K o Aharoro me ona pa ririki, me ona kainga, ko Kaha me ona pa ririki, me ona kainga tae noa ki te awa o Ihipa, ki te moana nui ano hoki, me tona pareparenga.

Asdod, sus pueblos y sus aldeas; Gaza, sus pueblos y sus aldeas; hasta el torrente de Egipto y el Mar Grande (Mar Mediterráneo) y sus costas.

48 A , o nga maunga, ko Hamiri, ko Iatiri, ko Hokoho,

Y en la región montañosa: Samir, Jatir, Soco,

49 K o Ranaha, ko Kiriatahana, ara ko Repiri,

Dana, Quiriat Sana, es decir, Debir,

50 K o Anapa, ko Ehetomo, ko Animi,

Anab, Estemoa, Anim,

51 K o Kohena, ko Horono, ko Kiroho; kotahi tekau ma tahi nga pa, me nga kainga o aua pa.

Gosén, Holón y Gilo; once ciudades con sus aldeas.

52 K o Arapa, ko Rumaha, ko Eheana,

Arab, Duma, Esán,

53 K o Ianumu, ko Petetapua, ko Apeka,

Janum, Bet Tapúa, Afeca,

54 K o Humuta, ko Kiriata Arapa, ara ko Heperona, ko Tioro; e iwa nga pa, me nga kainga o aua pa.

Humta, Quiriat Arba, es decir, Hebrón, y Sior; nueve ciudades con sus aldeas.

55 K o Maono, ko Karamere, ko Tiwhi, ko Iutaha,

Maón, Carmel, Zif, Juta,

56 K o Ietereere, ko Iokoreama, ko Tanoa,

Jezreel, Jocdeam, Zanoa,

57 K o Kaini, ko Kipea, ko Timina; kotahi tekau nga pa me nga kainga o aua pa.

Caín, Guibeá y Timna; diez ciudades con sus aldeas.

58 K o Harahuru, ko Peteturu, ko Keroro,

Halhul, Bet Sur, Gedor,

59 K o Maarata, ko Peteanoto, ko Eretekono; e ono nga pa, me nga kainga o aua pa.

Maarat, Bet Anot y Eltecón; seis ciudades con sus aldeas.

60 K o Kiriatapaara, ara ko Kiriata Tearimi, ko Rapa; e rua nga pa, me nga kainga o aua pa.

Quiriat Baal, es decir, Quiriat Jearim, y Rabá; dos ciudades con sus aldeas.

61 O te koraha, ko Petearapa, ko Mirini, ko Hekaka,

En el desierto: Bet Arabá, Midín, Secaca,

62 K o Nipihana, me te Pa Tote, me Enekeri; e ono nga pa, me nga kainga o aua pa.

Nibsán, la Ciudad de la Sal y Engadi; seis ciudades con sus aldeas.

63 K o nga Iepuhi ia, ko nga tangata o Hiruharama, kihai ratou i taea te pei e nga tama a Hura: heoi noho tahi ana nga Iepuhi me nga tama a Hura ki Hiruharama a taea noatia tenei ra.

Pero a los Jebuseos, habitantes de Jerusalén, los hijos de Judá no pudieron expulsarlos; por tanto, los Jebuseos habitan hasta hoy en Jerusalén con los hijos de Judá.