1 « Preghiera di Mosè, uomo di Dio.» O Signore, tu sei stato per noi un rifugio di generazione in generazione.
He inoi na Mohi, na te tangata a te Atua. E te Ariki, ko koe to matou nohoanga i nga whakatupuranga katoa.
2 P rima che i monti fossero nati e che tu avessi formato la terra e il mondo, anzi da sempre e per sempre tu sei DIO.
Kahore ano i whanau noa nga maunga, kahore i hanga e koe te whenua me te ao, ko koe te Atua no tua whakarere a ake tonu atu.
3 T u fai ritornare l'uomo in polvere e dici: «Ritornate, o figli degli uomini».
E whakahokia ana e koe te tangata kia mongamonga noa, a e mea ana, E hoki, e nga tama a te tangata.
4 P oiché mille anni ai tuoi occhi sono come il giorno di ieri quando è passato, o come una vigilia, nella notte.
Ki tau titiro hoki, he rite nga tau kotahi mano ki te ra onanahi, kua pahure atu nei, ki te mataaratanga hoki i te po.
5 T u li porti via come un'inondazione. Essi sono come un sogno, sono come l'erba che verdeggia la mattina.
Me te mea na te waipuke tau kahakinga i a ratou; he moe ratou: i te ata ano he tarutaru e tupu ana.
6 L a mattina essa fiorisce e verdeggia, la sera è falciata e dissecca.
I te ata e tupu ana, e pihi ana: i te ahiahi kua kotia, kua maroke.
7 P oiché siamo consumati dalla tua ira e siamo atterriti dal tuo furore.
Kua hemo nei hoki matou i tou riri: ka ohorere hoki i tou aritatanga.
8 T u metti le nostre colpe davanti a te, i nostri peccati occulti alla luce del tuo volto.
Kua maka e koe o matou kino ki tou aroaro, o matou mea huna ki te marama o tou mata.
9 P oiché tutti i nostri giorni svaniscono nella tua ira; finiamo i nostri anni come un sospiro.
Ka pau o matou ra katoa, me te riri ano koe: hemo ake o matou tau ano he korero e korerotia ana.
10 I giorni dei nostri anni arrivano a settant'anni e per i piú forti a ottanta ma quel che costituisce il loro orgoglio non è che travaglio e vanità, perché passa in fretta e noi ce ne voliamo via.
Ko nga ra o o matou tau e whitu tekau tau; a ki te whai kaha, ka waru tekau tau; heoi he mahi mauiui, he pouri to ratou kaha; ka hohoro hoki te hatepea atu, a ka rere atu matou.
11 C hi conosce la forza della tua ira e il tuo furore secondo il timore che ti è dovuto?
Ko wai te matau ana ki te kaha o tou riri? Rite pu ki te wehi ki a koe tou riri.
12 I nsegnaci dunque a contare i nostri giorni, per ottenere un cuore savio.
Akona matou ki te tatau i o matou ra, kia anga ai te ngakau ki te whakaaro.
13 R itorna, o Eterno! Fino a quando? E abbi pietà dei tuoi servi.
Hoki mai, e Ihowa, kia pehea ake te roa? A kia puta ke he whakaaro mou ki au pononga.
14 S aziaci al mattino con la tua benignità, e noi esulteremo e ci rallegreremo tutti i nostri giorni.
Kia na matou i te ata i tau mahi tohu: kia hari ai matou, kia koa ai, i o matou ra katoa.
15 R allegraci in proporzione ai giorni che ci hai afflitti e in compenso degli anni che abbiamo sofferto calamità.
Whakaharitia matou, kia rite ki nga ra i whakawhiua ai matou e koe, ki nga tau i kite ai matou i te kino.
16 S ia manifesta la tua opera ai tuoi servi e la tua gloria ai loro figli.
Kia puta mai tau mahi ki au pononga, me tou kororia ki a ratou tamariki.
17 L a grazia del Signore DIO nostro sia su di noi, e rendi stabile per noi l'opera delle nostre mani; sí, rendi stabile l'opera delle nostre mani.
A hei runga i a matou te ataahua o Ihowa, o to matou Atua: whakapumautia ano ki a matou te mahi a o matou ringa, ae ra, te mahi a o matou ringa, whakapumautia e koe.