1 C antico. Salmo dei figli di Core. Al direttore del coro. Da cantarsi mestamente. Cantico di Eman, l’Ezraita. Signore, Dio della mia salvezza, io grido giorno e notte davanti a te.
He waiata, he himene ma nga tama a Koraha. Ki te tino kaiwhakatangi. Maharata Reanoto. He Makiri na Hemana Eterahi. E Ihowa, e te Atua o toku whakaoranga, he tangi taku ki tou aroaro i te ao, i te po.
2 G iunga fino a te la mia preghiera; porgi orecchio al mio grido,
Kia tae atu taku inoi ki tou aroaro: whakatitahatia mai tou taringa ki taku tangi.
3 p erché l’anima mia è sazia di mali e la mia vita è vicina al soggiorno dei morti.
Kua ki hoki toku wairua i te pouri, a e whakatata ana toku ora ki te reinga.
4 I o sono contato tra quelli che scendono nella tomba; sono come un uomo che non ha più forza.
Kua taua tahitia ahau me te hunga e heke ana ki te rua; e rite ana ahau ki te tangata kahore ona awhina!
5 S to disteso fra i morti, come gli uccisi che giacciono nella tomba, di cui non ti ricordi più e che la tua mano ha abbandonato.
I maka ki waenga i nga tupapaku, me he tangata i patua e takoto ana i te urupa, kahore nei e maharatia e koe i muri; he mea momotu ke ratou na tou ringa.
6 T u mi hai messo nella fossa più profonda, in luoghi tenebrosi, negli abissi.
Kua whakatakotoria ahau e koe ki te rua i raro riro, ki te pouri, ki nga rire.
7 L ’ira tua pesa su di me, tu mi hai travolto con tutti i tuoi flutti.
E pehia ana ahau e tou riri, e pakia ana hoki e koe ki au ngaru katoa. (Hera.
8 H ai allontanato da me i miei amici, mi hai reso abominevole per loro. Io sono imprigionato e non posso uscire.
Kua whakamataratia atu e koe oku hoa kia tawhiti i ahau: kua meinga ahau e koe hei mea whakarihariha ki a ratou: kua uakina mai ahau, a kahore e puta ki waho.
9 I miei occhi si consumano di dolore; io t’invoco ogni giorno, Signore, e tendo verso di te le mie mani.
Kua he toku kanohi i te tangihanga: e karanga ana ahau ki a koe, e Ihowa, i nga ra katoa, kua totoro hoki oku ringa ki a koe.
10 F arai forse qualche miracolo per i morti? I defunti potranno risorgere a celebrarti?
Tera ranei koe e mahi merekara ki nga tupapaku? E ara koia te hunga kua mate ki te whakamoemiti ki a koe? (Hera.
11 L a tua bontà sarà narrata nel sepolcro? O la tua fedeltà nel luogo della distruzione?
Ka kauwhautia ranei tou aroha i roto i te urupa? tou pono i roto i te ngaromanga?
12 L e tue meraviglie saranno forse conosciute nelle tenebre, e la tua giustizia nella terra dell’oblìo?
E matauria koia au mea whakamiharo i roto i te pouri? tou tika i te whenua o te warewaretanga?
13 M a io grido a te, o Signore, e la mattina la mia preghiera ti viene incontro.
Ko ahau ia kua karanga ki a koe, e Ihowa: a i te ata ka tae atu taku inoi ki tou aroaro.
14 P erché, Signore, respingi l’anima mia? Perché mi nascondi il tuo volto?
He aha, e Ihowa, i panga ai toku wairua e koe? He aha i huna ai tou mata ki ahau?
15 I o sono afflitto e agonizzante fin dalla mia gioventù; io porto il peso dei tuoi terrori e sono smarrito.
No toku tamarikitanga ake ano i pakia ai ahau, i whakahemohemo ai: i ahau e pehia ana e au whakawehi, ka pororaru noa iho.
16 I l tuo sdegno mi travolge, i tuoi terrori mi annientano,
I tika tou riri nui ma runga i ahau; kua haukotia ahau e au mea whakawehi.
17 m i circondano come acque tutto il giorno, mi stringono tutti assieme.
Ano he wai ratou ki te karapoti i ahau i te ra roa nei; hui tahi ratou ki te taiawhio i ahau.
18 H ai allontanato da me amici e conoscenti; le tenebre sono la mia compagnia.
Kua wehea e koe kia tawhiti atu i ahau te hoa hei aroha mai, me oku hoa ki roto ki te pouri.