1 Cronache 16 ~ 1 Chronicles 16

picture

1 P ortarono dunque l’arca di Dio e la collocarono in mezzo alla tenda che Davide aveva eretta per quella; e si offrirono olocausti e sacrifici di riconoscenza davanti a Dio.

Heoi kawea ana e ratou te aaka a te Atua, whakaturia ana ki waenganui o te teneti i whakaarahia e Rawiri mona; a tapaea ana e ratou he tahunga tinana, he whakahere mo te pai ki te aroaro o te Atua.

2 Q uando Davide ebbe finito di offrire gli olocausti e i sacrifici di riconoscenza, benedisse il popolo nel nome del Signore

A, ka mutu ta Rawiri whakaeke i nga tahunga tinana, i nga whakahere mo te pai, ka manaakitia e ia te iwi i runga i te ingoa o Ihowa.

3 e distribuì a tutti gli Israeliti, uomini e donne, un pane per uno, una porzione di carne e un dolce d’uva passa.

I tuwhaina ano e ia ma nga tangata katoa o Iharaira, ma te tane, ma te wahine, kotahi rohi taro ma tenei, ma tenei, tetahi wahi kikokiko, me tetahi keke karepe whakamaroke.

4 P oi stabilì davanti all’arca del Signore alcuni dei Leviti per fare il servizio, per invocare, celebrare e lodare il Signore, Dio d’Israele.

I whakaritea ano e ia etahi o nga Riwaiti hei minita ki mua i te aaka a Ihowa, hei whakamahara, hei whakawhetai, hei whakamoemiti ki a Ihowa, ki te Atua o Iharaira:

5 E rano: Asaf, il capo; Zaccaria, il secondo dopo di lui; poi Ieiel, Semiramot, Ieiel, Mattitia, Eliab, Benaia, Obed-Edom e Ieiel. Suonavano saltèri e cetre, e Asaf suonava i cembali;

Ko Ahapa hei tuatahi; i muri i a ia ko Hakaraia, ko Teiere, ko Hemiramoto, ko Penaia, ko Opereeroma, ko Teiere hoki ki nga hatere, ki nga hapa, ko Ahapa hei whakatangi i nga himipora:

6 i sacerdoti Benaia e Iaaziel suonavano continuamente la tromba davanti all’arca del patto di Dio.

Ko Penaia hoki raua ko Tahatiere, ko nga tohunga, kia tuturu tonu ta raua mau tetere ki mua i te aaka o te kawenata a te Atua.

7 A llora, in quel giorno, Davide diede per la prima volta ad Asaf e ai suoi fratelli l’incarico di cantare le lodi del Signore:

I reira ano i taua ra ka whakaritea tuatahitia e Rawiri he whakamoemiti mo Ihowa, na te ringa o Ahapa ratou ko ona teina.

8 « Lodate il Signore, invocate il suo nome; fate conoscere le sue gesta fra i popoli.

Whakawhetai atu ki a Ihowa, karanga ki tona ingoa; whakapuakina ana mahi ki waenganui o nga iwi.

9 C antategli, salmeggiategli, meditate su tutte le sue meraviglie.

Waiata ki a ia, himene ki a ia; korerotia ana mahi whakamiharo katoa.

10 G loriatevi del suo santo nome; si rallegri il cuore di quelli che cercano il Signore!

Kia whakamanamana koutou ki tona ingoa tapu: kia hari nga ngakau o te hunga e rapu ana i a Ihowa.

11 C ercate il Signore e la sua forza, cercate sempre il suo volto!

Rapua a Ihowa, me tona kaha; rapua tonutia tona mata.

12 R icordatevi delle meraviglie che egli ha fatte, dei suoi miracoli e dei giudizi della sua bocca,

Maharatia ana mahi whakamiharo i mahi ai ia; ana merekara, me nga whakaritenga a tona mangai;

13 o voi, discendenza d’Israele, suo servo, figli di Giacobbe, suoi eletti!

E nga uri o Iharaira, o tana pononga, e nga tama a Hakopa, e ana i whiriwhiri ai.

14 E gli, il Signore, è il nostro Dio; i suoi giudizi si impongono su tutta la terra.

Ko Ihowa ia, ko to tatou Atua: kei te whenua katoa ana whakaritenga.

15 R icordatevi per sempre del suo patto, della parola da lui data per mille generazioni,

Maharatia tonutia tana kawenata, te kupu i kiia iho e ia ki te mano o nga whakatupuranga;

16 d el patto che fece con Abraamo, del suo giuramento fatto a Isacco

Te kawenata i whakarite ai ia ki a Aperahama, tana oati hoki ki a Ihaka;

17 e che confermò a Giacobbe come uno statuto, a Israele come un patto eterno,

A whakapumautia iho hei tikanga ki a Hakopa, hei kawenata mau tonu ki a Iharaira:

18 d icendo: “A te darò il paese di Canaan come tua parte di eredità”.

I a ia i mea ra, Ka hoatu e ahau ki a koe te whenua o Kanaana hei wahi pumau mo koutou:

19 N on erano allora che poca gente, pochissimi e stranieri nel paese,

I te mea e torutoru ana ano koutou; ae, e tokoiti rawa ana, he manene hoki ki reira;

20 e andavano da una nazione all’altra, da un regno a un altro popolo.

I a ratou e haereere ana i tenei iwi ki tera atu iwi, i tetahi rangatiratanga ki tetahi iwi ke.

21 E gli non permise a nessuno di opprimerli; anzi, castigò dei re per amor loro,

Kihai ratou i tukua e ia kia tukinotia e te tangata; ae ra, i riria e ia nga kingi, he whakaaro ki a ratou;

22 d icendo: “Non toccate i miei unti e non fate male ai miei profeti”.

I mea ia, Kei pa ki aku i whakawahi ai, kei kino hoki ki aku poropiti.

23 C antate al Signore, abitanti di tutta la terra, annunciate di giorno in giorno la sua salvezza!

Waiata, e te whenua katoa ki a Ihowa; kauwhautia tana mahi whakaora i tena rangi, i tena rangi.

24 R accontate la sua gloria fra le nazioni e le sue meraviglie fra tutti i popoli!

Whakapuakina tona kororia i waenganui i nga tauiwi, ana mahi whakamiharo i waenganui i nga iwi katoa.

25 P erché il Signore è grande e degno di sovrana lode; egli è tremendo sopra tutti gli dèi.

He nui hoki a Ihowa, kia nui te whakamoemiti ki a ia; kia wehingia nuitia atu hoki ia i nga atua katoa.

26 P oiché tutti gli dèi dei popoli son idoli vani, ma il Signore ha fatto i cieli.

He whakapakoko hoki nga atua katoa o nga iwi: na Ihowa ia i hanga nga rangi.

27 S plendore e maestà sono davanti a lui, forza e gioia sono nella sua dimora.

He honore, he kingitanga kei tona aroaro; kei tona wahi te kaha me te koa.

28 D ate al Signore, o famiglie dei popoli, date al Signore gloria e forza.

Tukua ki a Ihowa, e nga hapu o nga iwi, tukua ki a Ihowa te kororia me te kaha.

29 D ate al Signore la gloria dovuta al suo nome, portategli offerte e venite in sua presenza. Prostratevi davanti al Signore vestiti di sacri ornamenti,

Tukua atu ki a Ihowa te kororia e tika ana mo tona ingoa: maua mai he whakahere, haere mai ki tona aroaro: koropiko ki a Ihowa i roto i te ataahua o te tapu.

30 t remate davanti a lui, abitanti di tutta la terra! Il mondo è stabile e non sarà smosso.

Kia wehi ra ki tona aroaro, e te whenua katoa: e u ano te ano, te taea te whakanekeneke.

31 S i rallegrino i cieli e gioisca la terra! Si dica fra le nazioni: “Il Signore regna”.

Kia hari nga rangi, kia koa te whenua; kia mea ratou i roto i nga iwi, Ko Ihowa te kingi.

32 R isuoni il mare e quanto esso contiene; esulti la campagna e tutto quel che è in essa.

Kia haruru te moana, me nga mea e hua ana i roto; kia koa te mara, me nga mea katoa i runga:

33 G li alberi delle foreste esultino davanti al Signore, poich’egli viene a giudicare la terra.

Ko reira nga rakau o te ngahere waiata ai i te hari i te aroaro o Ihowa, e haere mai ana hoki ia ki te whakarite i runga i te whenua.

34 C elebrate il Signore, perché egli è buono, perché la sua bontà dura per sempre.

Whakawhetai ki a Ihowa, he pai hoki ia, he pumau tonu hoki tana mahi tohu.

35 E dite: “Salvaci, o Dio della nostra salvezza! Raccoglici fra le nazioni e liberaci, affinché celebriamo il tuo santo nome e mettiamo la nostra gloria nel lodarti”.

Mea atu hoki, Whakaorangia matou, e te Atua o to matou whakaoranga, kohikohia matou, whakaorangia matou i nga tauiwi, kia whakawhetai ai matou ki tou ingoa tapu, kia whakamanamana ai ki tou whakamoemititanga.

36 B enedetto sia il Signore, Dio d’Israele, d’eternità in eternità!» E tutto il popolo disse: «Amen!» e lodò il Signore.

Kia whakapaingia a Ihowa, te Atua o Iharaira ake nei, a ake nei. Na ka mea te iwi katoa, Amine; a whakamoemiti ano ratou ki a Ihowa.

37 P oi Davide lasciò là, davanti all’arca del patto del Signore, Asaf e i suoi fratelli perché fossero sempre di servizio davanti all’arca, secondo le necessità di ogni giorno.

Heoi ka waiho e ia i reira, i mua i te aaka o te kawenata a Ihowa, a Ahapa ratou ko ona teina, hei minita tonu ki mua i te aaka, i nga meatanga o tenei ra, o tenei ra:

38 L asciò Obed-Edom e Cosa e i loro fratelli, in numero di sessantotto: Obed-Edom, figlio di Iedutun, e Cosa, come portieri.

A Opereeroma me o ratou teina, e ono tekau ma waru; a Opereeroma hoki tama a Ierutunu, raua ko Hoha hei kaitiaki tatau;

39 L asciò pure il sacerdote Sadoc e i sacerdoti suoi fratelli davanti al tabernacolo del Signore, sull’alto luogo che era a Gabaon,

Ko Haroko tohunga me ona teina, me nga tohunga, ki mua o te tapenakara o Ihowa i te wahi tiketike i Kipeono,

40 p erché offrissero olocausti al Signore, sull’altare degli olocausti, sempre, mattina e sera, ed eseguissero tutto quello che sta scritto nella legge che il Signore ha prescritto a Israele.

Hei whakaeke tonu i nga tahunga tinana ma Ihowa ki runga ki te aata tahunga tinana i te ata, i te ahiahi, hei mea i nga mea katoa i tuhituhia ki te ture a Ihowa, i whakahaua e ia ki a Iharaira;

41 C on essi erano Eman, Iedutun e gli altri che erano stati scelti e designati per nome per lodare il Signore, perché la sua bontà dura in eterno.

A, hei hoa mo ratou a Hemana raua ko Ierutunu, me era atu i whiriwhiria, i whakahuatia nei nga ingoa, hei whakawhetai ki a Ihowa, no te mea he pumau tonu tana mahi tohu;

42 E man e Iedutun erano con essi, con trombe e cembali per la musica, e con degli strumenti per i cantici in lode di Dio. I figli di Iedutun erano addetti alla porta.

Hei hoa hoki mo ratou a Hemana raua ko Ierutunu me nga tetere me nga himipora ma nga kaiwhakatangi kaha, me nga whakatangi mo nga waiata a te Atua: a ko nga tama a Ierutunu hei kaitiaki kuwaha.

43 T utto il popolo se ne andò, ciascuno a casa sua, e Davide se ne ritornò per benedire la propria casa.

Na haere ana te iwi katoa ki tona whare, ki tona whare; a hoki ana a Rawiri ki te manaaki i tona whare.