1 N a kotahi tonu te reo o te whenua katoa, rite tonu ano nga korero.
Ora tutta la terra parlava la stessa lingua e usava le stesse parole.
2 A , i a ratou e haere ana whaka te rawhiti, na ka kite ratou i tetahi mania i te whenua o Hinara; a noho ana ratou i reira.
E avvenne che, mentre si spostavano verso sud, essi trovarono una pianura nel paese di Scinar, e vi si stabilirono.
3 N a ka mea ratou ki tona hoa, ki tona hoa, Tena, tatou ka hanga pereki, me ata tahu marire ano hoki. Na ka meinga e ratou he pereki hei kohatu, he uku hoki ta ratou moata.
E si dissero l'un l'altro: «Orsù, facciamo dei mattoni e cuociamoli col fuoco!». E usarono mattoni invece di pietre e bitume invece di malta.
4 N a ka mea ratou, Tena, tatou ka hanga i tetahi pa me tetahi pourewa, a kia tutuki a runga ki te rangi, kia whai ingoa ai tatou; kei marara noa atu tatou ki te mata o te whenua katoa.
E dissero: «Orsù, costruiamoci una città e una torre la cui cima giunga fino al cielo, e facciamoci un nome, per non essere dispersi sulla faccia di tutta la terra».
5 N a ka heke iho a Ihowa kia kite i te pa me te pourewa, i hanga nei e nga tama a te tangata.
Ma l'Eterno discese per vedere la città e la torre che i figli degli uomini stavano costruendo.
6 A ka mea a Ihowa, Nana, kotahi tonu te iwi nei, kotahi ano hoki to ratou reo; a ka timataia nei tenei mahi e ratou: e kore ano ratou e taea te pupuri mai i tetahi mea, e whakaaro ana ratou kia mahia.
E l'Eterno disse: «Ecco, essi sono un solo popolo e hanno tutti la medesima lingua; e questo è quanto essi hanno cominciato a fare; ora nulla impedirà loro di condurre a termine ciò che intendono fare.
7 T ena, tatou ka heke atu, ka whakapoauau i o ratou reo i reira, kia kore ai ratou e matau, ia tangata, ia tangata ki te reo o tona hoa.
Orsú, scendiamo laggiú e confondiamo la loro lingua, affinché l'uno non comprenda piú il parlare dell'altro».
8 N a whakamararatia atu ana ratou i reira e Ihowa ki runga ki te mata o te whenua katoa: a mahue ake i a ratou te hanga i te pa.
Così l'Eterno li disperse di là sulla faccia di tutta la terra, ed essi cessarono di costruire la città.
9 N a kona i huaina ai to reira ingoa ko Papera; no te mea i whakapoauautia e Ihowa i reira te reo o te whenua katoa: no reira ano hoki te whakamararatanga a Ihowa i a ratou ki te mata o te whenua katoa.
Perciò a questa fu dato il nome di Babele, perché l'Eterno colà confuse la lingua di tutta la terra, e di là l'Eterno li disperse sulla faccia di tutta la terra.
10 K o nga whakatupuranga enei o Hema: ka kotahi rau nga tau o Hema, na ka whanau a Arapahata i te rua o nga tau i muri i te waipuke:
Questa è la discendenza di Sem. Sem, all'età di cent'anni generò Arpakshad, due anni dopo il diluvio.
11 A e rima rau nga tau i ora ai a Hema i muri i te whanautanga o Arapahata, a ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Arpakshad, Sem visse cinquecento anni e generò figli e figlie.
12 A ka toru tekau ma rima nga tau i ora ai a Arapahata, na ka whanau a Haraha:
Arpakshad visse trentacinque anni e generò Scelah.
13 A e wha rau e toru nga tau i ora ai a Arapahata i muri i te whanautanga o Haraha, ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Scelah, Arpakshad visse quattrocentotre anni e generò figli e figlie.
14 A ka toru tekau nga tau i ora ai a Haraha, na ka whanau a Epere:
Scelah visse trent'anni e generò Eber.
15 A e wha rau e toru nga tau o Haraha i muri i te whanautanga o Epere, ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Eber, Scelah visse quattrocentotre anni e generò figli e figlie.
16 A e toru tekau ma wha nga tau i ora ai a Epere, ka whanau a Pereke:
Eber visse trentaquattro anni e generò Peleg.
17 E wha rau e toru tekau nga tau i ora ai a Epere i muri i te whanautanga o Pereke, a ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Peleg, Eber visse quattrocentotrent'anni e generò figli e figlie.
18 A ka toru tekau nga tau o Pereke, ka whanau a Reu:
Peleg visse trent'anni e generò Reu.
19 A e rua rau e iwa nga tau i ora ai a Pereke i muri i te whanautanga o Reu, ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Reu, Peleg visse duecentonove anni e generò figli e figlie.
20 A ka toru tekau ma rua nga tau o Reu, na ka whanau a Heruka:
Reu visse trentadue anni e generò Serug.
21 A e rua rau ma whitu nga tau i ora ai a Reu i muri i te whanautanga o Heruka, ka whanau ana tama me ana tamahine.
Dopo aver generato Serug, Reu visse duecentosette anni e generò figli e figlie.
22 A ka toru tekau nga tau o Heruka, na ka whanau a Nahora:
Serug visse trent'anni e generò Nahor;
23 A e rua rau nga tau i ora ai a Heruka i muri i te whanautanga o Nahora, ka whanau ana tama me ana tamahine.
dopo aver generato Nahor, Serug visse duecento anni e generò figli e figlie.
24 A e rua tekau ma iwa nga tau i ora ai a Nahora, na ka whanau a Teraha:
Nahor visse ventinove anni e generò Terah;
25 A kotahi rau kotahi tekau ma iwa nga tau i ora ai a Nahora i muri i te whanautanga o Teraha, a ka whanau ana tama me ana tamahine.
dopo aver generato Terah, Nahor visse centodiciannove anni e generò figli e figlie.
26 A ka whitu tekau nga tau i ora ai a Teraha, na ka whanau a Aperama, a Nahora, ratou ko Harana.
Terah visse settant'anni e generò Abramo, Nahor e Haran.
27 N a, ko nga whakatupuranga enei o Teraha: na Teraha ko Aperama, ko Nahora, ratou ko Harana; na Harana ko Rota.
Questa è la discendenza di Terah. Terah generò Abramo, Nahor e Haran; e Haran generò Lot.
28 A i mate a Harana i te oranga ano o tona papa o Teraha i te whenua i whanau ai ia, i Uru o nga Karari.
Haran morì alla presenza di Terah suo padre, nel suo paese nativo, in Ur dei Caldei.
29 N a ka tango a Aperama raua ko Nahora i etahi wahine ma raua: ko te ingoa o te wahine a Aperama ko Harai, ko te ingoa o te wahine a Nahora ko Mireka tamahine a Harana, papa o Mireka, papa ano hoki o Iheka.
E Abramo e Nahor si presero delle mogli; il nome della moglie di Abramo era Sarai, e il nome della moglie di Nahor, Milkah, figlia di Haran, padre di Milkah e padre di Iskah.
30 A he pakoko a Harai; kahore ana tamariki.
Ma Sarai era sterile, non aveva figli.
31 N a ka tango a Teraha i a Aperama i tana tama, raua ko Rota tama a Harana, ko te tama a tana tama, ratou ko tana hunaonga, ko Harai wahine a tana tama a Aperama; a whakatika tahi ana ratou i Uru o nga Karari, haere ana ki te whenua o Kanaana; na ka tae ki Harana, a noho ana i reira.
Poi Terah prese suo figlio Abramo e Lot, figlio di Haran, cioè il figlio di suo figlio, e Sarai sua nuora, moglie di Abramo suo figlio, e uscirono insieme da Ur dei Caldei per andare nel paese di Canaan; ma giunti a Haran, vi si stabilirono.
32 A ko nga ra o Teraha e rua rau ma rima tau: na ka mate a Teraha ki Harana.
E il tempo che Terah visse fu di duecentocinque anni; poi Terah morì in Haran.