1 K i te tino kaiwhakatangi. Kititi. Na Ahapa. Kia kaha te waiata ki te Atua, ki to tatou kaha: kia hari te hamama ki te Atua o Hakopa.
Cantemos con gozo a Dios, nuestra fortaleza; aclamemos con júbilo al Dios de Jacob.
2 W hakahuatia te himene, maua mai ki konei te timipera, te hapa reka me te hatere.
Entonemos cánticos, al son del pandero, de la melodiosa arpa y del salterio.
3 W hakatangihia te tetere i te kowhititanga marama, i te kinga o te marama, i to tatou ra hakari.
Toquemos la trompeta en el novilunio, en el día señalado para nuestra fiesta solemne.
4 K o te tikanga hoki tenei ma Iharaira, he mea whakarite na te Atua o Hakopa.
Esto es un estatuto para Israel; es una ordenanza del Dios de Jacob,
5 I whakatakotoria tenei e ia ma Hohepa hei whakaaturanga, i tona haerenga puta noa i te whenua o Ihipa: i rongo ai ahau ki reira i tetahi reo, kahore ahau i matau.
que la constituyó como testimonio para José cuando salió contra la tierra de Egipto. Oí un lenguaje que no pude entender:
6 I tangohia mai e ahau tona pokohiwi i te pikaunga: whakarerea ake e ona ringa te kete.
«Liberé tu hombro de llevar pesada carga; tus manos dejaron de cargar los cestos.
7 I karanga koe ki ahau i te pouritanga, a kua ora koe i ahau; i whakahoki kupu ahau ki a koe i te wahi ngaro o te whatitiri; i whakamatau i a koe ki nga wai o Meripa. (Hera.
En tu angustia clamaste a mí, y yo te salvé; desde el centro del trueno te respondí, y junto a las aguas de Meriba te puse a prueba.
8 W hakarongo, e taku iwi, a ka whakaatu ahau ki a koe: e Iharaira, ki te whakarongo koe ki ahau;
»Escúchame, pueblo mío, que quiero amonestarte. ¡Cómo quisiera yo, Israel, que me escucharas!
9 A ua tetahi atua ke i roto i a koe; kaua ano e koropiko ki te atua ke.
No debes tener ningún dios ajeno. No debes inclinarte ante dioses extraños.
10 K o Ihowa ahau, ko tou Atua, i arahina mai ai koe i te whenua o Ihipa: kia nui te kowhera o tou mangai, a maku e whakaki.
Yo soy el Señor, tu Dios; yo te saqué de la tierra de Egipto. Abre la boca, y yo te daré de comer.
11 O tiia kihai taku iwi i pai ki te whakarongo ki toku reo: kihai ano a Iharaira i aro ki ahau.
»Pero tú, mi pueblo, no escuchaste mi voz; tú, Israel, no quisiste obedecerme,
12 N a tukua atu ana ratou e ahau ki te maro o o ratou ngakau: a haere ana ratou i runga i o ratou whakaaro.
y por tu obstinación te abandoné para que siguieras tus propios consejos.
13 A ue, te whakarongo taku iwi ki ahau! Te haere a Iharaira i aku ara!
¡Ay, pueblo mío! ¡Si me hubieras escuchado! ¡Ay, Israel! ¡Si hubieras seguido mis caminos!
14 P enei e kore e aha kua whati i ahau te tara o o ratou hoariri: kua tahuri ano toku ringa ki o ratou hoariri.
¡En un instante habría derrotado a tus enemigos, y habría descargado mi mano sobre tus adversarios!
15 K o te hunga e kino ana ki a Ihowa kua ngohengohe ki a ia: ko to ratou taima ia kua mau tonu.
Los que me aborrecen se me habrían sometido, y yo, el Señor, pondría para siempre fin a sus días.
16 K ua whangainga hoki ratou e ia ki te witi pai rawa, kua whakamakonatia ano koe e ahau ki te honi i roto i te kohatu.
Pero a ti te alimentaría con lo mejor del trigo, y apagaría tu sed con miel extraída de la peña.»