1 E toru tekau nga tau o Haora ka kingi ia; a e rua ona tau e kingi ana mo Iharaira.
Saul aveva trent’anni quando cominciò a regnare; e regnò quarantadue anni sopra Israele.
2 N a ka whiriwhiria e Haora etahi tangata o Iharaira mana, e toru mano. A o aua mano, e rua i a Haora i Mikimaha, i Maunga Peteere, kotahi mano i a Honatana i Kipea o Pineamine; ko te nuinga ia o te iwi i tonoa atu e ia ki tona teneti, ki tona tene ti.
Saul si scelse tremila uomini d’Israele: duemila stavano con lui a Micmas e sul monte di Betel e mille con Gionatan a Ghibea di Beniamino; rimandò invece il resto del popolo ognuno alla sua tenda.
3 N a ka patua e Honatana nga hoia pupuri a nga Pirihitini i Kepa, a rongo ana nga Pirihitini. Na ka whakatangihia te tetere e Haora puta noa i te whenua katoa, a ka mea, Kia rongo nga Hiperu.
Gionatan batté la guarnigione dei Filistei che stava a Gheba; e i Filistei lo seppero. Allora Saul suonò la tromba per tutto il paese e disse: «Lo sappiano gli Ebrei!»
4 A ka rongo a Iharaira katoa i te korero kua patua e Haora nga hoia pupuri a nga Pirihitini, a kua whakahouhou hoki a Iharaira ki nga Pirihitini, na ka huihui te iwi ki te whai i a Haora ki Kirikara.
E tutto Israele sentì dire: «Saul ha battuto la guarnigione dei Filistei e Israele si è reso odioso ai Filistei». Così il popolo fu convocato a Ghilgal per seguire Saul.
5 M e nga Pirihitini hoki, i huihui ki te whawhai ki a Iharaira, e toru tekau mano nga hariata, e ono mano nga hoia eke hoiho, me nga tangata e rite ana ki te onepu i te taha o te moana te tini. Na ka haere ratou, ka noho ki Mikimaha, whaka te rawhi ti o Peteawene.
I Filistei si radunarono per combattere contro Israele; avevano trentamila carri, seimila cavalieri e gente numerosa come la sabbia che è sulla riva del mare. Salirono dunque e si accamparono a Micmas, a oriente di Bet-Aven.
6 I te kitenga o nga tangata o Iharaira kei roto ratou i te raru, kua pawera hoki te iwi, na piri ana te iwi i roto i nga ana, i nga wahi ururua, i runga i nga kamaka, i nga taumaihi, i roto i nga rua.
Gli Israeliti, vedendosi ridotti a mal partito perché il popolo era messo alle strette, si nascosero nelle caverne, nelle macchie, tra le rocce, nelle buche e nelle cisterne.
7 N a tera etahi o nga Hiperu i whiti atu i Horano ki te whenua o Kara, o Kireara, Ko Haora ia, i Kirikara ano ia; a aru wehi ana te iwi katoa i a ia.
Ci furono degli Ebrei che passarono il Giordano per andare nel paese di Gad e di Galaad. Quanto a Saul, egli era ancora a Ghilgal, e tutto il popolo che lo seguiva tremava.
8 A e whitu nga ra i tatari ai ia; ko te wa hoki ia i whakaritea e Hamuera; kahore ia a Hamuera i tae ki Kirikara; a marara noa atu tona nuinga.
Egli aspettò sette giorni, secondo il termine fissato da Samuele; ma Samuele non giungeva a Ghilgal e il popolo cominciò a disperdersi e ad abbandonarlo.
9 N a ka mea a Haora, Kawea mai te tahunga tinana ki ahau, me nga whakahere mo te pai. Na whakaekea ana e ia te tahunga tinana.
Allora Saul disse: «Portatemi l’olocausto e i sacrifici di riconoscenza»; e offrì l’olocausto.
10 A ka oti tana tahunga tinana te whakaeke, na kua puta a Hamuera; a haere ana a Haora ki te whakatau i a ia, ki te oha ki a ia.
Aveva appena finito di offrire l’olocausto, che arrivò Samuele; Saul gli uscì incontro per salutarlo.
11 N a ka mea a Hamuera, He mahi aha tau? Ano ra ko Haora, I kite hoki ahau kua marara noa atu toku nuinga, a kahore koe i tae mai i nga ra i whakaritea, heoi e huihui ana nga Pirihitini ki Mikimaha:
Ma Samuele gli disse: «Che hai fatto?» Saul rispose: «Siccome vedevo che il popolo si disperdeva e mi abbandonava, che tu non giungevi nel giorno stabilito e che i Filistei erano radunati a Micmas, mi sono detto:
12 K oia ka mea ahau, Akuanei nga Pirihitini haere mai ai ki ahau ki Kirikara, a kahore ano ahau kia inoi ki a Ihowa. Na pehia ana e ahau toku ngakau, a whakaekea ana te tahunga tinana.
“Ora i Filistei mi piomberanno addosso a Ghilgal e io non ho ancora implorato il Signore!” Così mi sono fatto forza e ho offerto l’olocausto».
13 N a ko te kianga a Hamuera ki a Haora, He mahi kuware tau; kihai nei i pupuri i te whakahau a Ihowa, a tou Atua i whakahau ai ia ki a koe: penei kua whakapumautia e Ihowa aianei tou kingitanga ki a Iharaira a ake ake.
Allora Samuele disse a Saul: «Tu hai agito stoltamente; non hai osservato il comandamento che il Signore, il tuo Dio, ti aveva dato. Il Signore avrebbe stabilito il tuo regno sopra Israele per sempre.
14 K o tenei, e kore e tu tou kingitanga: kua rapua e Ihowa tetahi tangata mana, ko ta tona ngakau i pai ai, kua oti ano ia te whakahau e Ihowa hei rangatira mo tana iwi; mou kihai i pupuri i ta Ihowa i whakahau ai ki a koe.
Ora invece il tuo regno non durerà. Il Signore si è cercato un uomo secondo il suo cuore, e il Signore l’ha destinato a essere principe del suo popolo, poiché tu non hai osservato quello che il Signore t’aveva ordinato».
15 N a whakatika ana a Hamuera, a haere atu ana i Kirikara ki Kipea o Pineamine. A taua ana e Haora nga tangata i piri ki a ia; tata tonu aua tangata ki te ono rau.
Poi Samuele partì da Ghilgal e andò a Ghibea di Beniamino, e Saul passò in rivista il popolo che si trovava con lui; erano circa seicento uomini.
16 N a i Kepa o Pineamine a Haora raua ko tana tama, ko Honatana, me te hunga hoki i piri ki a raua: i Mikimaha ano nga Pirihitini e noho ana.
Ora Saul, Gionatan suo figlio e la gente che si trovava con essi occupavano Ghibea di Beniamino, mentre i Filistei erano accampati a Micmas.
17 N a ka puta nga kaipahua i te puni o nga Pirihitini, e toru nga ngohi: kotahi te ngohi i anga na te ara ki Opora, ki te whenua o Huara:
Dall’accampamento dei Filistei uscirono dei guastatori divisi in tre schiere: una prese la via di Ofra, verso il paese di Sual;
18 K otahi te ngohi i anga na te huarahi ki Petehorono: kotahi te ngohi i anga na te ara ki te rohe e aro nui ana ki te raorao o Tepoimi whaka te koraha.
l’altra prese la via di Bet-Oron; la terza prese la via della frontiera che guarda la valle di Seboim, verso il deserto.
19 N a kahore he parakimete i kitea puta noa i te whenua katoa o Iharaira: i mea hoki nga Pirihitini, Kei hanga he hoari, he tao ranei, e nga Hiperu.
Allora in tutto il paese d’Israele non si trovava un fabbro; poiché i Filistei avevano detto: «Impediamo agli Ebrei di fabbricarsi spade o lance».
20 H aere ai a Iharaira katoa ki raro, ki nga Pirihitini ki te whakakoi i te hea, i te maripi o tana parau, i tana toki, i tana ko.
E tutti gli Israeliti scendevano dai Filistei per farsi affilare chi il suo vomere, chi la sua zappa, chi la sua scure, chi la sua vanga.
21 O tiia he whaiuru ano ta ratou mo nga hea, mo nga maripi o nga parau, mo nga marau, mo nga toki, hei oro ano hoki mo nga wero kau.
Il prezzo dell’arrotatura era di un pim per le vanghe, per le zappe, per i tridenti, per le scuri e per aggiustare i pungoli.
22 H eoi i te ra o te pakanga kahore i kitea he hoari, he tao i roto i te ringa o tetahi o nga tangata a Haora raua ko Honatana: otiia i kitea ano ki a Haora raua ko tana tama, ko Honatana.
Così nel giorno della battaglia avvenne che in mano a tutta la gente che era con Saul e con Gionatan non si trovava né una spada né una lancia; se ne trovava soltanto in mano di Saul e di Gionatan suo figlio.
23 N a ka haere nga hoia pupuri a nga Pirihitini ki te whakawhitinga atu o Mikimaha.
Intanto una guarnigione dei Filistei uscì a occupare il passo di Micmas.