ﺃﺭﻣﻴﺎء 4 ~ Jeremiah 4

picture

1 ي َقُولُ اللهُ: «يا شَعبَ إسْرائِيلُ، إنْ رَجِعْتَ إلَيَّ، إنْ أزَلتَ أصنامَكَ مِنْ أمامِيَ، إنْ كُنتَ لا تَذهَبُ خَلفَ آلِهَةٍ أُخْرَى،

Ki te mea ka hoki mai koe e Iharaira, e ai ta Ihowa, hoki mai ki ahau; ki te whakarerea ano e koe au mea whakarihariha i toku aroaro, e kore koe e riro ke;

2 و َإنْ حَلَفْتَ بِاللهِ بِصِدقٍ وَعَدلٍ وَأمانَةٍ، حِينَئِذٍ، سَتَتَبارَكُ الأُمَمُ بِهِ، وَبِهِ سَيَفتَخِرُونَ.»

Ka oati ano koe, Kei te ora a Ihowa i runga i te pono, i te whakawa ai, ki te tika, mana hoki nga iwi ka whakapai ai ki a ratou ano, ka whakamanamana ano ratou ki a ia.

3 ل أنَّ هَذا هُوَ ما يَقُولُهُ اللهُ لِرِجالِ يَهُوذا وَمَدينَةِ القُدْسِ: «احرُثُوا الأرْضَ غَيرَ المَحرُوثَةِ، وَلا تَبذُرُوا البُذُورَ بَينَ الأشواكِ.

Ko te kupu hoki tenei a Ihowa ki nga tangata o Hura, a ki Hiruharama, Ngakia ta koutou patohe: kaua hoki e whakato ki roto ki nga tataramoa.

4 ي ا رِجالَ يَهُوذا وَسُكّانَ مَدينَةِ القُدْسِ، اختِنُوا أنفُسَكُمْ للهِ ، وَأزِيلُوا غُرلَةَ قُلُوبِكُمْ. وَإنْ لَمْ تَفعَلُوا هَذا، فَسَيَأتِي غَضَبِي عَلَيكُمْ كَالنّارِ، وَسَيُحرِقُكُمْ، وَلَنْ يَكُونَ هُناكَ أحَدٌ لِيُطفِئَ النّارَ، لأنَّ أعمالَكُمْ شِرِّيرَةٌ جِدّاً.» كارِثَةٌ مِنَ الشَّمال

Kotia hoki koutou, hei mea ki a Ihowa, whakarerea hoki nga kiri matamata o o koutou ngakau, e nga tangata o Hura, e te hunga ano e noho ana i Hiruharama; kei puta toku riri ano he ahi, kei mura, a kahore e tineia, mo te kino hoki o a koutou mahi.

5 « أخبِرْ بِهَذا الكَلامِ فِي يَهُوذا، وَتَكَلَّمْ بِهِ فِي مَدينَةِ القُدْسِ لِتَسمَعَهُ. قُولُوا: ‹انفُخُوا بِالبُوقِ نادُوا بِصَوتٍ مُرتَفِعٍ. اجتَمِعُوا مَعاً، وَلْنَذهَبْ إلَى المُدُنِ الحَصِينَةِ.›

Karangatia i roto i a Hura, kia rongo a Hiruharama, mea atu, Whakatangihia te tetere ki te whenua: karanga, mea atu, Whakamine mai, tatou ka haere ki nga pa taiepa.

6 ا رفَعُوا رايَةً لِتَحذِيرِ صِهْيَوْنَ مِنَ اقتِرابِ الضِّيقِ. اركُضُوا لِلاحتِماءِ، وَلا تُحاوِلُوا الوُقُوفَ. لأنِّي سَأجلِبُ شَرّاً، وَدَماراً عَظِيماً مِنَ الشَّمالِ.

Whakaarahia te kara ki te ritenga o Hiona, putere atu koutou, kaua e tu; no te mea ka kawea mai e ahau he kino i te raki, he whatianga nui.

7 أ سَدٌ قامَ مِنْ عَرِينِهِ، وَمُهلِكُ الأُمَمِ بَدَأ حَملَتَهُ. صَعِدَ مِنْ بَيتِهِ لِيُدَمِّرَ أرْضَكِ. مُدُنُكِ سَتُصبِحُ أكوامَ خَرائِبٍ مَسكُونَةٍ.

Kei te haere mai he raiona i tona urupuia rakau, kei te ara ano he kaiwhakangaro mo nga tauiwi; kei te ara ia, kua puta mai ia i tona wahi; hei whakangaro i tou whenua, hei mea i ou pa kia ururua, kahore he tangata hei noho.

8 ف َالبِسِي ثِيابَ الحُزنِ، نُوحِي وَوَلوِلِي بِحُزنٍ، لأنَّ اللهَ ما زالَ غاضِباً عَلَينا.

Mo konei whitikiria he kakahu taratara ki a koutou, e tangi, aue; no te mea kahore te muranga o to Ihowa riri e tahuri atu i a tatou.

9 ي َقُولُ اللهُ: «فِي ذَلِكَ الوَقتِ، سَيَفقِدُ المَلِكُ وَقادَتُهُ شَجاعَتَهُمْ، وَالكَهَنَةُ سَيُصعَقُونَ، وَالأنبِياءُ سَيَندَهِشُونَ.»

I taua ra, e ai ta Ihowa, ka pirau te ngakau o te kingi, me te ngakau o nga rangatira; a ka miharo nga tohunga, a ko nga poropiti ketekete kau ana.

10 ف َقُلْتُ: «هَذا أمرٌ رَهِيبٌ أيُّها الرَّبُّ الإلَهُ. إنَّما قَدْ خَدَعتَ هَذا الشَّعبَ وَمَدينَةَ القُدْسِ بِقَولِكَ: ‹سيَكُونُ لَكُمْ خَيرٌ،› بَينَما السَّيفُ عَلَى حَناجِرِهِمْ!»

Ano ra ko ahau, Aue, e te Ariki, e Ihowa, kua pohehe rawa i a koe tenei iwi, a Hiruharama ano, i te kupu nei, Ka mau te rongo ki a koutou. Tena ia, kua pa te hoari ki te wairua.

11 ف ِي ذَلِكَ الوَقتِ، سَيُقالُ لِذَلِكَ الشَّعبِ وَلِلقُدسِ: «رِيحٌ لافِحَةٌ مِنَ الهِضابِ الجَرْداءِ سَتَأتِي عَلَى شَعبِيَ العَزِيزِ، لا لِلتَّشتِيتِ وَلا لِلتَّطهِيرِ.

I taua wa ka korerotia ki tenei iwi, ki Hiruharama ano, He hau wera no nga wahi tiketike i te koraha e tika mai ana ki te tamahine a taku iwi, ehara i te mea hei powhiriwhiri, hei tahi ranei;

12 ر ِيحٌ أشَدُّ مِنَ المُتَوَقَّعِ آتِيَةٌ. وَالآنَ، أنا سَأُعلِنُ دَينُونَتَهُمْ.»

He hau totopu no aua wahi ka tae mai ki ahau. Akuanei ahau whakapuaki ai i te whakawa mo ratou.

13 س َيَرتَفِعُ العَدُوُّ كَالسَّحابِ، وَسَتَأتِي مَركَباتُهُ كَعاصِفَةٍ، وَخَيلُهُ أسرَعُ مِنَ النُّسُورِ. وَالشَّعْبُ يَقُولُ: «وَيلٌ لَنا! لأنَّنا خَرِبنا!»

Nana, ko tona haerenga mai ka rite ki nga kapua, rite tonu ano ona hariata ki te tukauati; he tere rawa ona hoiho i te ekara. Aue, te mate mo tatou! kei te pahuatia hoki tatou.

14 ي ا أهلَ القُدسِ، اغسِلُوا قُلُوبَكُمْ مِنَ الشَّرِّ، لِكَي تَخلُصُوا. إلَى مَتَى سَتَسكُنُ خُطَطُكُمْ وَأفْكارُكُمُ الشِّرِّيرَةُ فِي داخِلِكُمْ؟

Horoia atu te kino o tou ngakau, e Hiruharama, kia ora ai koe. Kia pehea te roa o te noho o ou whakaaro kino i roto i a koe?

15 ا سمَعُوا هَذِهِ الرِّسالَةَ مِنْ أرْضِ دانَ، تُعلِنُ الدَّمارَ مِنْ أرْضِ أفْرايِمَ الجَبَلِيَّةِ:

No te mea e whakaatu mai ana he reo i Rana, e mea ana hoki i te kino kia rangona I maunga Eparaima.

16 « ذَكِّرُوا الأُمَمَ، وَسَمِّعُوهُمْ هَذا عَنِ القُدْسِ: المُحاصِرُونَ آتُونَ مِنْ أرْضٍ بَعِيدَةٍ، مُزمِعُونَ عَلَى تَدمِيرِ مُدُنِ يَهُوذا.

Korero ki nga iwi; nana, kia rangona te he mo Hiruharama, kei te haere mai he kaitiaki i te whenua tawhiti, ka puaki to ratou reo mo nga pa o Hura.

17 ح اصَرُوها كَالحَرَسِ الَّذِينَ يَحرُسُونَ حَقلاً. لأنَّ مَدينَةَ القُدْسِ تَمَرَّدَتْ عَلَيَّ،» يَقُولُ اللهُ.

Ko ta ratou ki a ia rite tonu ki ta nga kaitiaki o te mara i tetahi taha, i tetahi taha, mona i tutu ki ahau, e ai ta Ihowa.

18 « هَذِا جاءَ عَلَيكِ بِسَبَبِ عاداتِكِ وَأعمالِكِ الشِّرِّيرَةِ. هَذا هُوَ سَبَبُ عِقابِكِ. وَهُوَ عِقابٌ مُرٌّ، قَدْ وَصَلَ إلَى أعْماقِ قَلبِكِ.» بُكاءُ إرْمِيا

Na tou ara, na au mahi, enei i pa ai ki a koe; nou tenei he; he kawa hoki, kua pa hoki ki tou ngakau.

19 أ شعُرُ بِالمَرَضِ الشَّدِيدِ، إنِّي أتَلَوَّى ألَماً، قَلبِي يَنكَسِرُ، وَهُوَ يَخفِقُ بِشِدَّةٍ. لا أستَطِيعُ تَهدِئَتَهُ. فَقَدْ سَمِعْتُ صَوتَ البُوقِ، وَصَيحَةَ الحَربِ.

Oku whekau, oku whekau! mamae pu a roto o toku ngakau, oho ana toku ngakau i roto i ahau; e kore ahau e whakarongo puku; kua rongo hoki koe, e toku wairua, ki te tangi o te tetere, ki te hamama o te whawhai.

20 ك ارِثَةٌ تَعقُبُ كارِثَةً، وَالأرْضُ كُلُّها مُدَمَّرَةٌ. فَجأةً سَتَخرُبُ خِيامِي، وَفِي لَحظَةٍ سَتَتَحَطَّمُ شُقَقُها.

He ngaromanga hono iho ki te ngaromanga te karangatia nei; kua pahuatia katoatia hoki te whenua; kitea rawatia ake kua pahuatia oku teneti, mea kau iho ko oku kakahu arai.

21 إ لَى مَتَى أرَى رايَةَ التَّحذِيرِ؟ إلَى مَتَى سَأسمَعُ صَوتَ البُوقِ داعِياً إلَى الحَربِ؟

Kia pehea ake te roa oku ka titiro nei ki te kara, ka rongo nei ki te tangi o te tetere?

22 و َيَقُولُ اللهُ: «شَعبِيَ أحْمَقُ، وَهُمْ لا يَعرِفُونَنِي. هُمْ بَنُونَ حَمقَى، وَلا يَفهَمُونَ شَيئاً. هُمْ حُكَماءُ وَماهِرُونَ فِي عَمَلِ الشَّرِّ، لَكِنَّهُمْ لا يَعرِفُونَ كَيفَ يَعمَلُونَ الخَيرَ.» الكارِثَةُ آتِيَة

He wairangi hoki taku iwi, kahore e mohio ki ahau: he tamariki kuware, kahore o ratou matauranga; e mohio ana ratou ki te mahi kino, ki te mahi pai ia kahore he matauranga.

23 ن َظَرتُ إلَى الأرْضِ، وَإذا بِها فارِغَةٌ وَلا حَياةَ فِيها. وَنَظَرتُ إلَى السَّماءِ، فَلَمْ يَكُنْ هُناكَ نُورٌ.

I titiro ahau ki te whenua, na, kahore he ahua, e takoto kau ana, ki nga rangi ano, na, kahore o reira marama.

24 ن َظَرتُ إلَى الجِبالِ، فَإذا بِها تَهتَزُّ، وَكُلُّ التِّلالِ تَرتَجِفُ.

I titiro ahau ki nga maunga, na, e ngaueue ana, a ko nga pukepuke katoa e nekeneke haere ana.

25 ن َظَرتُ، فَلَمْ أجِدْ إنساناً، وَكُلُّ طُيُورِ السَّماءِ كانَتْ قَدْ هَرَبَتْ.

I titiro ahau, a kahore he tangata, a ko nga manu katoa o te rangi kua rere atu.

26 ن َظَرتُ، وَإذا بِالأرْضِ الخَصبَةِ قَدْ صارَتْ قاحِلَةً. كُلُّ المُدُنِ قَدْ تَهَدَّمَتْ، بِسَبَبِ حُمُوِّ غَضَبِ اللهِ.

I titiro ahau, na, he koraha kau te mara momona, kua pakura ona pa katoa i te aroaro o Ihowa, i te muranga o tona riri.

27 ل أنَّ هَذا هُوَ ما يَقُولُهُ اللهُ: «كُلُّ الأرْضِ سَتُخرَبُ، وَلَكِنِّي لَنْ أُدَمِّرَها تَماماً.

Ko te kupu hoki tenei a Ihowa, Ka ururua katoa te whenua, otiia e kore e whakapaua rawatia e ahau.

28 ل أجلِ هَذا، تَبدُو السَّماءُ كَنائِحٍ يَكسُوهُ السَّوادُ. لأنِّي تَكَلَّمْتُ وَبَيَّنتُ هَدَفِي. لَمْ أتنازَلْ عَنْهُ وَلَنْ أتَراجَعَ.»

Mo konei ka tangi te whenua, ka mangu ano te rangi i runga: no te mea kua korero nei ahau, kua takoto toku whakaaro, a kahore ano i puta ke taku, e kore hoki ahau e tahuri atu i tena.

29 ع ِندَ سَماعِ صَوتِ الخُيُولِ وَرُماةِ السِّهامِ هَرَبَ سُكّانُ جَمِيعِ المُدُنِ. يَدخُلُونَ إلَى الغاباتِ هَرَباً مِنْ أعدائِهِمْ، وَيَصعَدُونَ إلَى الصُّخُورِ لِيَختَبِئُوا. كُلُّ المُدُنِ مَهجُورَةٌ، وَلا أحَدَ يَسكُنُ فِيها.

Ka whati katoa te pa i te ngangau o nga hoia eke hoiho, o nga kaikopere; ka haere ratou ki roto ki nga urupuia rakau, ka piki ki nga kamaka: ka mahue katoa nga pa, kahore hoki tetahi tangata e noho ki roto.

30 أ نتِ خَرِبَةٌ، فَلِماذا تَلبَسِينَ ثِياباً حَمْراءَ أنِيقَةً؟ فَأنتِ تَرتَدِينَ زينَةً مِنْ ذَهَبٍ، وَتَضَعِينَ كُحلاً كَثِيراً حَولَ عَينَيكِ. تُجَمِّلِينَ نَفسَكِ مِنْ غَيرِ فائِدَةٍ، لأنَّ الَّذِينَ كانُوا يَشتَهُونَكِ رَفَضُوكِ، وَهُمُ الآنَ يَطلُبُونَ حَياتِكِ.

A, ko koe, kia oti koe te pahua, ka pehea koe? Ahakoa kakahu noa koe i te ngangana, ahakoa whakapaipai noa koe i a koe ki nga whakapaipai koura, ahakoa haehae noa koe i ou kanohi, mea rawa ki te pukepoto, maumau mea noa koe i a koe kia ataahua; ka whakahawea ki a koe te hunga i aroha ki a koe, ka whai kia mate koe.

31 ل أنِّي سَمِعْتُ صَوتَ امْرأةٍ تَتَلَوَّى مُتَألِّمَةً، وَأسمَعُ صَوتَ ألَمٍ شَدِيدٍ، كامرَأةٍ تَلِدُ بِكرَها. أسمَعُ صَوتَ العَزيزَةِ صِهْيَوْنَ، تَلهَثُ طَلَباً لِلَهَواءِ، وَتَمُدُّ يَدَيها طَلَباً لِلعَونِ وَهِيَ تَقُولُ: «وَيلٌ لِي، لأنِّي مُتعَبَةٌ جِدّاً وَلا أقدِرُ أنْ أهرُبَ مِنَ القَتَلَةِ.»

Kua rongo hoki ahau i te reo, me te mea no te wahine e whanau ana, he mamae, me te mea ko tana matamua e puta ana, ko te reo o te tamahine a Hiona e whakahotuhotu ana, whewhera tonu ona ringa, me te karenga, Aue te mate i ahua! kua hemo hoki tok u wairua i mua i nga kaiwhakamate.