ﻟﻮﻗﺎ 22 ~ Luke 22

picture

1 و َكانَ قَدِ اقتَرَبَ عِيدُ الخُبزِ غَيرِ المُختَمِرِ الَّذِي يُطلَقُ عَليهِ اسْمُ عِيدِ الفِصحِ أيضاً.

Na kua tata te hakari taro rewenakore e kiia nei ko te kapenga.

2 و َكانَ كِبارُ الكَهَنَةِ وَمُعَلِّمُو الشَّرِيعَةِ يَبحَثُونَ عَنْ طَرِيقَةٍ غَيرِ عَلَنِيَّةٍ لِقَتلِ يَسُوعَ، لِأنَّهُمْ كانُوا يَخشَونَ النّاسَ. يَهُوذا يَتَآمَرُ عَلَى يَسُوع

A ka rapu nga tohunga nui me nga karaipi ki te pehea e whakamate ai ratou i a ia: i mataku hoki ratou i te iwi.

3 أ مّا يَهُوذا الإسْخَريُوطيُّ، الَّذِي كانَ واحِداً مِنَ «الاثنَي عَشَرَ،» فَقَدْ دَخَلَ فيهِ الشَّيطانُ.

Na ka uru a hatana ki a Hura, tona ingoa nei ko Ikariote, ko ia nei tetahi o te tekau ma rua.

4 ف َذَهَبَ وَتَحَدَّثَ إلَى كِبارِ الكَهَنَةِ وَحَرّاسِ الهَيكَلِ عَنْ كَيفِيَّةِ تَسليمِ يَسُوعَ إلَيْهِمْ.

A ka haere ia, ka korero ki nga tohunga nui, ki nga rangatira hoia me pehea e tukua ai ia e ia ki a ratou.

5 ف َسُرُّوا كَثِيراً، وَوافَقُوا عَلَى أنْ يُعطُوهُ مالاً.

A ka hari ratou, ka whakaae kia hoatu he moni ki a ia.

6 ف َقَبِلَ وَبَدَأ يَنتَظِرُ الفُرصَةَ المُناسِبَةَ لِتَسلِيمِهِ إلَيْهِمْ بَعيداً عَنْ أنظارِ النّاسِ. الإعدادُ لِوَجبَةِ الفِصح

Na ka whakaae ia, ka rapu i te wa pai hei tukunga i a ia ki a ratou i te mea e ngaro atu ana te mano.

7 و َجاءَ عِيدُ الخُبزِ غَيرِ المُختَمِرِ الَّذِي يُضَحَّى فِيهِ بِحِملانِ الفِصحِ.

Na ka taka mai te ra o te taro rewenakore i tika nei kia patua te kapenga.

8 ف َأرسَلَ يَسُوعُ بُطرُسَ وَيُوحَنّا وَقالَ لَهُما: «اذهَبا وَأعِدّا عَشاءَ الفِصحِ لَنا لِكَي نَأْكُلَ.»

Ka tonoa e ia a Pita raua ko Hoani ka mea, Tikina, taka te kapenga ma tatou, kia kai ai tatou.

9 ف َسَألاهُ: «أينَ نُعِدُّهُ؟»

Na ka mea raua ki a ia, Ko hea koe pai ai kia taka e maua?

10 ف َقالَ لَهُما: «عِندَما تَدخُلانِ المَدِينَةَ، سَتَلقَيانِ رَجُلاً يَحمِلُ إبرِيقَ ماءٍ، فَاتبَعاهُ إلَى البَيتِ الَّذِي يَدخُلُهُ.

Ka mea ia ki a raua, na, ka tomo korua ki te pa, ka tutaki he tangata ki a korua e mau ana i te kahaka wai; e aru korua i a ia ki te whare e tomo ai ia.

11 و َقُولا لِصاحِبِ البَيتِ: ‹يَقُولُ لَكَ المُعَلِّمُ: أينَ هِيَ غُرفَةُ الضُّيُوفِ الَّتِي سَأتَناوَلُ فِيها عَشاءَ الفِصحِ مَعَ تَلامِيذِي؟›

Ka ki atu ki te tangata i te whare, E mea ana te Kaiwhakaako ki a koe, Kei hea te ruma e kai ai matou ko aku akonga i te kapenga?

12 ف َسَيُرِيكُما ذَلِكَ الرَّجُلُ غُرفَةً عُلوِيَّةً واسِعَةً مَفرُوشَةً، فَأعِدّا الفِصحَ هُناكَ.»

A ka whakaaturia e ia ki a korua he ruma nui i runga, oti rawa te whariki: me taka e korua ki reira.

13 ف َذَهَبا وَوَجَدا كُلَّ شَيءٍ كَما سَبَقَ أنْ أخبَرَهُما يَسُوعُ، فَأعَدّا عَشاءَ الفِصحِ. العَشاءُ الأخِير

Na haere ana raua, a rokohanga atu rite tonu ki tana i korero ai ki a raua: a taka ana e raua te kapenga.

14 و َلَمّا حانَ الوَقتُ، أخَذَ يَسُوعُ مَكانَهُ إلَى المائِدَةِ وَمَعَهُ الرُّسُلُ.

A ka rite te haora, ka noho ia, ratou ko nga apotoro kotahi tekau ma rua.

15 و َقالَ لَهُمْ: «كَمِ اشتَهَيتُ أنْ أتَناوَلَ عَشاءَ الفِصحِ مَعَكُمْ قَبلَ أنْ أمُوتَ.

Na ka mea ia ki a ratou, Nui atu toku hiahia kia kai tahi tatou i tenei kapenga, i te mea kahore ano ahau i mate noa:

16 ل ِأنِّي أقُولُ لَكُمْ إنِّي لَنْ أتَناوَلَهُ ثانِيَةً إلَى أنْ يَكتَمِلَ مَعناها فِي مَلَكُوتِ اللهِ.»

Ko taku kupu hoki tenei ki a koutou, E kore ahau e kai i tenei a muri ake nei, kia tino rite ra ano i te rangatiratanga o te Atua.

17 ث ُمَّ تَناوَلَ كَأسَ نَبِيذٍ وَشَكَرَ اللهَ، وَقالَ: «خُذُوا هَذِهِ الكَأْسَ وَاشْرَبوا مِنها كُلُّكُمْ.

Na ka mau ia ki te kapu, ka mutu te whakawhetai, ka mea ia, Tangohia tenei, tuwhaina ma koutou:

18 ف َأنا أقُولُ لَكُمْ: «لَنْ أشرَبَ هَذا النَّبيذَ إلَى أنْ يَأتِيَ مَلَكُوتُ اللهِ.»

Ko taku kupu hoki tenei ki a koutou, E kore ahau e inu i te hua o te waina, kia tae mai ra ano te rangatiratanga o te Atua.

19 ث ُمَّ أخَذَ خُبزاً وَشَكَرَ اللهَ، وَقَسَّمَهُ وَأعطاهُمْ إيّاهُ وَقالَ: «هَذا هُوَ جَسَدِي الَّذِي يُبذَلُ مِنْ أجلِكُمْ. اعمَلُوا هَذا تَذكاراً لِي.»

Na ka mau ia ki te taro, ka mutu te whakawhetai, ka whawhati, ka hoatu e ia ki a ratou, ka mea, Ko toku tinana tenei e hoatu ana mo koutou: meinga tenei hei whakamahara ki ahau.

20 و َعادَ فَتَناوَلَ كَأْسَ النَّبِيذِ بَعدَما تَعَشُّوا وَقالَ: «هَذِهِ الكَأسُ هِيَ كَأْسُ العَهدِ الجَدِيدِ الَّذِي يُقطَعُ بِدَمِي الَّذِي سَيُسفَكُ مِنْ أجلِكُمْ.» مَنِ الَّذِي سَيَخُونُ يَسُوع؟

I peratia ano hoki te kapu, i muri iho i te hapa, a i mea ia, Ko te kawenata hou tenei kapu i runga i oku toto e ringihia nei mo koutou.

21 « لَكِنْ ها هُوَ الَّذِي يَخُونُنِي يَأْكُلُ مَعِي عَلَى المائِدَةِ نَفسِها.

Otira, tenei kei ahau nei, kei te tepu, te ringa o te kaituku i ahau.

22 ف َإنَّ ابنَ الإنسانِ ماضٍ فِي الطَّرِيقِ الَّذِي أعَدَّهُ اللهُ، لَكِنْ وَيلٌ لِذَلِكَ الرَّجُلِ الَّذِي يَخُونُهُ.»

E haere ana hoki ra te Tama a te tangata, e pera ana me te mea i whakaritea: otira, aue mo te tangata e tukua ai ia!

23 و َراحُوا يَتَساءَلُونَ فِيما بَينَهُمْ: «مَنْ سَيَفعَلُ هَذا يا تُرَىْ؟» كُنْ خادِماً

Na ka anga ratou ka rapu ki a ratou ano, ma wai o ratou tenei e mea.

24 ك َما ثارَ بَينَهُمْ جِدالٌ حَولَ أيُّهُمْ يُعتَبَرُ الأعظَمَ.

A ka ara ano he tautohe a ratou, ko wai o ratou e meinga ko te tangata tino nui.

25 ف َقالَ لَهُمْ يَسُوعُ: «إنَّ مُلُوكَ الأُمَمِ يَتَسَيَّدُونَ عَلَى شُعُوبِهِمْ، وَمَعَ ذَلِكَ يُدعَونَ ‹مُحْسِنينَ›!

Na ka mea ia ki a ratou, Ko nga kingi o nga tauiwi e whakarangatira ana ki a ratou; ko te hunga whai mana ki runga i a ratou ka kiia, He hunga atawhai.

26 أ مّا أنتُمْ فَلا يَنبَغِي أنْ تَكُونُوا كَذَلِكَ، بَلْ لِيَكُنِ الأعظَمُ فِيكُمُ الأصغَرَ، وَلْيَكُنِ القائِدُ بَينَكُمْ خادِماً.

Otiia kaua koutou e pera: engari kia rite ki to muri te mea nui o koutou: kia rite ano te tino tangata ki te kaimahi.

27 ف َمَنْ أعظَمُ: مَنْ يَجلِسُ إلَى المائِدَةِ أمْ مَنْ يَخدِمُ؟ ألَيسَ مَنْ يَجلِسُ إلَى المائِدَةِ؟ غَيرَ أنِّي بَينَكُمْ كَمَنْ يَخدِمُ.

Ko wai hoki te mea nui, ko ia e noho ana ki te kai, ko te kaimahi ranei? ehara ranei i te tangata e noho ana ki te kai? tenei raia ahau i roto i a koutou te rite nei ki te kaimahi.

28 « لَكِنَّكُمْ أنتُمْ وَقَفتُمْ مَعِي فِي تَجارِبِي.

Otira ko koutou te hunga i noho tahi tonu me ahau i oku whakamatautauranga;

29 ل ِهَذا سَأُعطِيكُمْ سُلطانَ المُلُوكِ كَما أعطانِي أبِي.

A ka whakarite ahau i te rangatiratanga mo koutou, i te pera me ta toku Matua i whakarite ai moku:

30 و َبِهَذا تَأكُلُونَ وَتَشرَبُونَ عَلَى مائِدَتِي فِي مَلَكُوتِي، وَتَجلِسُونَ عَلَى عُرُوشٍ لِتَحكُمُوا عَلَى قَبائِلِ بَنيْ إسرائِيلَ الاثنَتَي عَشْرَةَ.» لا تُضَيِّعُوا إيمانَكُم

Kia kai ai, kia inu ai koutou ki taku tepu i toku rangatiratanga; a ka noho koutou ki runga ki nga torona, whakawa ai i nga iwi kotahi tekau ma rua o Iharaira.

31 « أتَسمَعُنِي يا سِمعانُ، لَقَدِ اسْتَأذَنَ الشَّيطانُ بِأنْ يُغَربِلَكُمْ كَما تُغَربَلُ الحُبوبُ.

E Haimona, e Haimona, na, kua inoi a Hatana kia riro koe i a ia, kia tataritia ai koe e ia, ano he witi:

32 ل َكِنَّنِي صَلَّيْتُ مِنْ أجلِكَ لِكَيلا تَفقِدَ إيمانَكَ، فبَعدَ أنْ تَعُودَ إلَيَّ، قَوِّ إخْوَتَكَ.»

Otiia kua inoi ahau mou, kei hemo tou whakapono: a, kite tahuri mai ano koe, whakakahangia ou teina.

33 ل َكِنَّ بُطرُسَ قالَ لَهُ: «يا رَبُّ، أنا مُستَعِدُّ أنْ أذهَبَ مَعَكَ حَتَّى إلَى السِّجنِ وَإلَى المَوتِ.»

Na ka mea tera ki a ia, E te Ariki, e pai ana ahau kia haere hei hoa mou ki te whare herehere, ki te mate hoki.

34 ف َقالَ لَهُ يَسُوعُ: «يا بُطرُسُ، لَنْ يَصِيحَ الدِّيكُ اليَومَ قَبلَ أنْ تُنكِرَ ثَلاثَ مَرّاتٍ أنَّكَ تَعرِفُنِي.» استَعِدُّوا لِلضَّيق

Ano ra ko ia, Tenei taku kupu ki a koe, e Pita, e kore te tikaokao e tangi aianei, ka toru au whakakahoretanga i tou matau ki ahau.

35 و َقالَ لِتَلامِيذِهِ: «تَذَكَّرُوا أنِّي أرسَلتُكُمْ دُونَ مِحفَظَةٍ أوْ حَقِيبَةٍ أوْ حِذاءٍ، فَهَلْ نَقَصَ عَلَيكُمْ شَيءٌ؟» فَقالُوا: «لا.» قالَ لَهُمْ:

A ka mea ia ki a ratou, I taku tononga i a koutou, kahore he peke moni, kahore he putea, kahore he hu, i hapa ranei koutou i tetahi mea? Ka mea ratou, Kahore.

36 أ مّا الآنَ، فَمَنْ يَملِكُ مِحفَظَةً فَلْيَحمِلها، وَيَحمِلُ مَعَها حَقِيبَةً أيضاً، وَمَنْ لا يَملِكُ سَيفاً فَلْيَبِعْ رِداءَهُ وَليَشتَرِ سَيفاً.

Ano ra ko ia ki a ratou, Tena ko tenei ki te mea he peke moni ta tetahi, mauria atu, me te putea ano: me ia hoki kahore ana hoari, hokona atu tona kakahu, ka hoko mai ai i tetahi.

37 ل ِأنِّي أقُولُ لَكُمْ إنَّ الكَلِمَةَ القائِلَةَ: ‹وَحُسِبَ مَعَ المُجْرِمينَ،› لا بُدَّ أنْ تَتَحَقَّقَ. نَعَمْ، إنَّ هَذا الكَلامَ الَّذِي يَتَعَلَّقُ بِي، يَتِمُّ الآنَ.»

Ko taku kupu hoki tenei ki a koutou, Ko te tikanga tenei, kia rite i ahau te mea kua oti nei te tuhituhi, ara, Kua huihuia ia ki te hunga hara: he tutukitanga hoki to nga mea moku.

38 ف َقالُوا: «انظُرْ يا سَيِّدُ، لَدَينا سَيفانِ،» فَقالَ لَهُمْ: «يَكْفيْ!» يَسُوعُ يَطلُبُ مِنَ الرُّسُلِ أنْ يُصَلُّوا

Na ka mea ratou, E te Ariki, na, e rua enei hoari. ka mea ia ki a ratou, Kati ano.

39 ث ُمَّ انطَلَقَ وَذَهَبَ كَالمُعتادِ إلَى جَبَلِ الزَّيتُونِ، وَتَبِعَهُ تَلامِيذُهُ.

Na ka puta atu ia, ka haere ki Maunga Oriwa, ko tana hanga hoki tera; me te aru ano ana akonga i a ia.

40 و َعِندَما وَصَلَ إلَى المَكانِ قالَ لَهُمْ: «صَلُّوا لِكَي لا تُجَرَّبُوا.»

A, i ia i taua wahi, ka mea ia ki a ratou, Me inoi kei uru koutou ki te whakamatautauranga.

41 و َابتَعَدَ عَنهُمْ نَحْوَ رَميَةِ حَجَرٍ، ثُمَّ ركَعَ وَصَلَّى:

Na ka mawehe atu ia i a ratou, kei to te taunga kamaka te matara, a ka tuku i ona turi ka inoi,

42 « يا أبِي، إنْ أرَدْتَ، أبعِدْ هَذِهِ الكَأسَ عَنِّي، لَكِنْ لِيَكُنْ ما تُرِيدُهُ أنتَ، لا ما أُرِيدُهُ أنا.»

Ka mea, E Pa, ki te pai koe, tangohia atu tenei kapu i ahau: otira kauaka e waiho i taku e pai ai, engari i tau.

43 ث ُمَّ ظَهَرَ لَهُ مَلاكٌ مِنَ السَّماءِ وَكانَ يُقَوِّيْهِ.

Na ka puta mai ki a ia tetahi anahera i te rangi, e whakakaha ana i a ia.

44 و َإذْ كانَ فِي ألَمٍ عَمِيقٍ، صَلَّى بِإلحاحٍ أكبَرَ. وَبَدَأ عَرَقُهُ يَتَصَبَّبُ عَلَى الأرْضِ كَقَطَراتِ دَمٍ.

A, i te oke o tona wairua, ka hohonu ake tana inoi: ko tona kakawa ka pena i te tepe toto e turuturu iho ana ki te whenua.

45 و َنَهَضَ مِنْ صَلاتِهِ وَجاءَ إلَى تَلامِيذِهِ، فَوَجَدَهُمْ نائِمِينَ بَعدَ أنْ أنهَكَهُمُ الحُزنُ.

Na ka ara ia i te inoi, a ka tae ki ana akonga, rokohanga atu e moe ana ratou, he ngakau pouri hoki.

46 ف َقالَ لَهُمْ: «لِماذا أنتُمْ نائِمُونَ؟ قُومُوا وَصَلُّوا لِكَي لا تُجَرَّبُوا.»

Na ko tana meatanga ki a ratou, He aha koutou ka moe ai? Whakatika ki te inoi, kei uru koutou ki te whakamatautauranga.

47 و َبَينَما كانَ ما يَزالُ يَتَكَلَّمُ ظَهَرَ جَمعٌ مِنَ النّاسِ يَقُودُهُمْ يَهُوذا، وَهُوَ أحَدُ «الاثنَي عَشَرَ.» فَاقتَرَبَ يَهُوذا مِنْ يَسُوعَ لِكَي يُقَبِّلَهُ.

I a ia e korero ana, na, ko te huihuinga tangata, a ko tera e huaina ra ko Hura, ko tetahi o te tekau ma rua, e haere ana i mua i a ratou; a ka whakatata ia ki a Ihu ki te kihi i a ia.

48 ف َقالَ لَهُ يَسُوعُ: «يا يَهُوذا، أتَخُونُ ابنَ الإنسانِ بِقُبلَةٍ؟»

Ano ra ko Ihu ki a ia, E Hura, he kihi tau hei tuku mo te Tama a te tangata?

49 و َلَمّا رَأى الَّذِينَ حَولَهُ ما كانَ يُوشِكُ أنْ يَحصُلَ، قالُوا: «يا رَبُّ، أنُهاجِمُهُمْ بِسُيُوفِنا؟»

A, no te kitenga o te hunga i tona taha i nga mea tera e tupono, ka mea ratou, E te Ariki, me patu ranei e matou ki te hoari?

50 و َضَرَبَ واحِدٌ مِنهُمْ عَبدَ رَئيسِ الكَهَنَةِ فَقَطَعَ أُذُنَهُ اليُمنَى.

Na haua iho e tetahi o ratou te pononga a te tohunga nui, poroa ana tona taringa matau.

51 ف َقالَ يَسُوعُ: «تَوَقَّفْ! كَفَى!» وَلَمَسَ أُذُنَ الخادِمِ فَشَفاها.

Na ka oho a Ihu, ka mea, Kati ra i tenei. Whakapakia ana tona taringa, na kua ora.

52 ث ُمَّ قالَ يَسُوعُ لِكِبارِ الكَهَنَةِ وَحُرّاسِ الهَيكَلِ وَالشُّيُوخِ الَّذِينَ جاءُوا عَلَيهِ: «هَلْ خَرَجتُمْ عَلَيَّ بِالسُّيُوفِ وَالهَراواتِ كَما تَخرُجُونَ عَلَى مُجرِمٍ؟

Katahi a Ihu ka mea ki nga tohunga nui, ki nga rangatira o te temepara, ki nga kaumatua, i haere atu ki a ia, He tahae ahau i haere mai ai koutou me nga hoari, me nga patu?

53 ل َقَدْ كُنتُ مَعَكُمْ كُلَّ يَومٍ فِي ساحَةِ الهَيكَلِ، وَلَمْ تُمسِكُونِي. لَكِنْ هَذِهِ هِيَ ساعَتُكُمْ. هَذا هُوَ الوَقتُ الَّذِي تَملُكُ فِيهِ الظُّلمَةُ.» بُطرُسُ يُنكِرُ يَسُوع

I ahau e noho ana i a koutou i te temepara i ia ra, i ia ra, kihai i totoro mai o koutou ringa ki ahau: otira no koutou tenei haora, ko te kaihanga hoki o te pouri.

54 و َقَبَضُوا عَلَيهِ وَأخَذُوهُ وَجاءُوا بِهِ إلَى بَيتِ رَئِيسِ الكَهَنَةِ. أمّا بُطرُسُ فَتَبِعَهُمْ مِنْ بَعِيدٍ.

Na ka hopukina ia e ratou, ka arahina atu, a kawea ana ki roto ki te whare o te tino tohunga. Ko Pita ia i aru mai i tawhiti.

55 و َأشعَلَ الحُرّاسُ ناراً فِي وَسَطِ السّاحَةِ وَجَلَسُوا مَعاً، فَجَلَسَ بُطرُسُ بَينَهُمْ.

A, no ka oti i a ratou he kapura te tahu ki waenga marae, i a ratou e noho tahi ana, ka noho hoki a Pita i waenganui o ratou.

56 ف َرَأتهُ فَتاةٌ خادِمَةٌ جالِساً هُناكَ فِي ضَوْءِ النّارِ، فَقالَتْ: «لَقَدْ كانَ هَذا الرَّجُلُ مَعَهُ أيضاً.»

Na ka kitea ia e tetahi kotiro, i a ia e noho ana i te marama o te kapura; a matatau tonu te titiro ki a ia, ka mea, I a ia ano hoki tenei.

57 ل َكِنَّ بُطرُسَ أنكَرَ وَقالَ: «أنا لا أعرِفُهُ يا امْرأةُ!»

Na ka whakakahore ia ki a ia, ka mea, E ko, kahore ahau e mohio ki a ia.

58 و َبَعدَ قَلِيلٍ رَآهُ رَجُلٌ آخَرُ فَقالَ: «أنتَ واحِدٌ مِنهُمْ.» فَقالَ بُطرُسُ: «لَستُ كَذَلِكَ يا رَجُلُ!»

A taro kau iho ka kite tetahi atu i a ia, ka mea, No ratou hoki koe. Na ka mea a Pita, E mara, kahore.

59 و َبَعدَ ساعَةٍ تَقرِيباً، أصَرَّ رَجُلٌ آخَرُ مُؤَكِّداً: «لا شَكَّ أنَّ هَذا كانَ مَعَهُ أيضاً، فَهُوَ جَلِيلِيٌّ.»

A, me te mea kotahi te haora i muri iho, ka tohe ano tetahi atu, ka mea, He pono i a ia ano hoki tenei: no Kariri hoki.

60 ل َكِنَّ بُطرُسَ قالَ: «أنا لا أدرِي عَمَّ تَتَحَدَّثُ يا رَجُلُ!» وَفِي تِلكَ اللَّحظَةِ، وَبَينَما كانَ ما يَزالُ يَتَكَلَّمُ، صاحَ الدِّيكُ،

A ka mea a Pita, E mara, kahore ahau e matau ki tau e mea na. A i reira pu ano, i a ia e korero ana, ka tangi te tikaokao.

61 ف َالتَفَتَ الرَّبُّ وَنَظَرَ إلَى بُطرُسَ. فَتَذَكَّرَ بُطرُسُ حينَئِذٍ قَولَ الرَّبِّ لَهُ: «سَتُنكِرُنِي ثَلاثَ مَرّاتٍ قَبلَ أنْ يَصِيحَ الدِّيكُ اليَومَ.»

Na ka tahuri te Ariki, ka titiro ki a Pita A ka mahara a Pita ki te kupu a te Ariki, ki tana meatanga ki a ia, E kore e tangi te tikaokao, ka toru au whakakahoretanga i ahau.

62 ف َخَرَجَ وَبَكَى بِمَرارَةٍ شَدِيدَةٍ. الاستِهزاءُ بِيَسُوع

Na haere atu ana a Pita ki waho, a nui atu tona tangi.

63 و َبَدَأ الرِّجالُ الَّذِينَ يَحرُسُونَ يَسُوعَ يَستَهزِئُونَ بِهِ وَيَضرِبُونَهُ.

Na ka taunu nga kaipupuri o Ihu ki a ia, ka whiu i a ia.

64 و َغَطُّوا عَينَيهِ وَبَدَأُوا يَسألُونَهُ: «ما دُمتَ نَبِيّاً، اعْرِفْ مَنِ الَّذِي ضَرَبَكَ؟»

Ka koparea ona kanohi, a ka ui ratou ki a ia, ka mea, Poropiti mai, na wai koe i papaki?

65 و َقالُوا أشياءَ أُخْرَى كَثِيرَةً لإهانَتِهِ. يَسُوعُ يَقِفُ أمامَ قادَةِ اليَهُود

He maha hoki era atu kupu kino i korero ai ratou ki a ia.

66 و َعِندَما جاءَ النَّهارُ، اجتَمَعَ شُيُوخُ الشَّعبِ وَكِبارُ الكَهَنَةِ وَمُعَلِّمِو الشَّرِيعَةِ، وَاستَدْعوا يَسوعَ إلَى اجتِماعِهِمْ

A, i te aonga tonutanga o te ra, ka huihui nga kaumatua o te iwi, nga tohunga nui, me nga karaipi, a arahina atu ana ia ki to ratou runanga, ka mea ratou,

67 و َقالُوا لَهُ: «إنْ كُنتَ المَسِيحَ، فَأخبِرنا.» فَقالَ لَهُمْ يَسُوعُ: «إذا أخبَرْتُكُمْ، فَإنَّكُمْ تَرفُضُونَ أنْ تُصَدِّقُونِي.

Ki te mea ko te Karaiti koe, korerotia mai ki a matou. Ano ra ko ia ki a ratou, Ki te korerotia e ahau ki a koutou, e kore koutou e whakapono;

68 و َإذا سَألتُكُمْ فَإنَّكُمْ تَرفُضُونَ أنْ تُجِيبُونِي.

Ki te ui ahau, e kore koutou e whakahoki kupu mai ki ahau.

69 ل َكِنْ مِنَ الآنَ فَصاعِداً سَيَكُونُ ابنُ الإنسانِ جالِساً عَنْ يَمِيْنِ عَرشِ اللهِ.»

Haere ake nei ka noho te Tama a te tangata ki matau o te kaha o te Atua.

70 ف َقالُوا لَهُ جَمِيعاً: «فَهَلْ أنتَ ابنُ اللهِ إذاً؟» فَأجابَهُمْ: «لَقَدْ قُلْتُمُوها بِأنفُسِكُمْ، إنِّي كَذَلِكَ.»

Na ka mea ratou katoa, Ko te Tama ranei koe a te Atua? Ano ra ko ia ki a ratou, Kua korerotia mai na e koutou ko ahau ia.

71 ف َقالُوا: «هَلْ نَحتاجُ بَعدَ هَذا إلَى مَزِيدٍ مِنَ الشُّهُودِ؟ لَقَدْ سَمِعنا بِأنفُسِنا مِنْ فَمِهِ.»

Na ka mea ratou, hei aha ake he kaiwhakaatu ma tatou? kua rongo nei hoki tatou i ta tona mangai.