1 « استَمِعُوا يا بَنِي إسْرائِيلَ، سَتَعبُرُونَ اليَومَ نَهرَ الأُردُنِّ لِتَدخُلُوا وَتَطرُدُوا أُمَماً أعظَمَ وَأقوَى مِنكُمْ، لَها مُدُنٌ ذاتُ أسوارٍ مُرتَفِعَةٍ تَصِلُ السَّماءَ،
Whakarongo, e Iharaira: ko a tenei ra koe whiti ai i Horano, a ka tae, ka riro i a koe nga iwi nunui ake, kaha ake i a koe, nga pa nunui hoki, he mea taiepa a tutuki noa ki te rangi,
2 ي َسكُنُها شَعبٌ عَظِيمٌ وَطَوِيلُ القامَةِ، وَهُمُ العَناقِيُّونَ، الَّذِينَ عَرَفْتُمْ عَنهُمْ وَسَمِعتُمُ الآخَرِينَ يَقُولُونَ: ‹مَنْ يَستَطِيعُ أنْ يُقاوِمَ العَناقِيِّينَ؟›
He iwi nunui, he iwi roroa, ko nga tama a te Anakimi, e mohio na koe, kua rongo na koe i te pepeha mo ratou, Ko wai e tu ki te aroaro o nga tama a Anaka?
3 ف اعلَمُوا اليَومَ أنَّ إلَهَكُمْ هُوَ مَنْ سَيَعبُرُ نَهرَ الأُردُنِّ أمامَكُمْ كَنارٍ مُلتَهِمَةٍ. وَسَيُهلِكُهُمْ وَيَهزِمُهُمْ بَينَما أنتُمْ تَتَقَدَّمُونَ، فَتَطرُدُونَهُمْ وَتُفنُونَهُمْ سَرِيعاً كَما وَعَدَكُمْ اللهُ تَماماً.
Na kia mohio koe i tenei ra, ko Ihowa, ko tou Atua, ko ia kei tou aroaro e haere ana ano he ahi e kai ana; mana ratou e huna, mana hoki e whakamate to ratou tara ki tou aroaro: a ka peia ratou e koe, ka meinga kia hohoro to ratou ngaro, ka rite k i ta Ihowa i korero ai ki a koe.
4 « وَحِينَ يَطْرُدُهُمْ إلَهُكُمْ مِنْ أمامِكُمْ، لا تَقُولُوا فِي نُفُوسِكُمْ: ‹لِأنَّنا صالِحُون، أدخَلَنا اللهُ لِنَمتَلِكَ هَذِهِ الأرْضَ.› بَلْ سَيَطْرُدُ اللهُ تِلكَ الأُمَمَ مِنْ أمامِكُمْ لِأنَّهُمْ أشرارٌ.
Kei korero koe i roto i tou ngakau, ua pei a Ihowa, tou Atua, i a ratou i tou raorao, kei mea, He tika noku i kawe mai ai a Ihowa i ahau ki te tango i tenei whenua; kahore, no te kino o enei iwi i pei ai a Ihowa i a ratou i tou aroaro.
5 و َسَتَدخُلُونَ لامتِلاكِ أرْضِهِمْ، وَلَكِنْ لَيسَ بِفَضلِ بِرِّكُمْ وَاسْتِقامَةِ قُلُوبِكُمْ، إنَّما سَيَطرُدُهُمْ إلهُكُمْ مِنْ أمامِكُمْ بِسَبَبِ شَرِّهِمْ، حِفاظاً عَلَى الوَعدِ الَّذِي أقسَمَ اللهُ بِهِ لآبائِكُمْ إبراهِيمَ وَإسْحاقَ وَيَعقُوبَ.
Ehara i te tika nou, i te tapatahi ranei o tou ngakau, i haere ai koe ki te tango i to ratou whenua; engari he kino no enei iwi i pei ai a Ihowa, tou Atua, i a ratou i tou aroaro, he mea hoki kia mana ai te kupu i oati ai a Ihowa ki ou matua, ki a Aperahama, ki a Ihaka, ki a Hakopa.
6 ف اعلَمُوا أنَّ إلهَكُمْ لَنْ يُعْطِيَكُمُ الأرْضَ لِتَمتَلِكُوها بِفَضلِ بِرِّكُمْ، فَأنْتُمْ شَعبٌ عَنِيدٌ وَمُتَمَرِّدٌ. تَذكيرٌ بغَضَبِ الله
Ina, kia mohio koe, ehara i te tika nou e hoatu nei e Ihowa, e tou Atua, tenei whenua pai ki a koe, kia tangohia e koe; no te mea he iwi kaki maro koe.
7 « اذكُرُوا وَلا تَنسَوا أنَّكُمْ أغضَبتُمْ إلهِكُمْ فِي الصَّحْراءِ، فَقَد رَفَضتُمْ أنْ تُطِيعُوهُ وَتَمَرَّدْتُمْ عَلَى اللهِ مِنْ يَومِ مُغادَرَتِكُمْ لِأرضِ مِصْرَ إلَى أنْ أتَيتُمْ لِهَذا المَكانِ.
Kia mahara, kei wareware ki au whakataritari ki a Ihowa, ki tou Atua, i te koraha: no te ra iho ano i haere mai ai koe i te whenua o Ihipa, a tae noa mai koutou ki tenei wahi, e tutu ana koutou ki a Ihowa.
8 أ ثَرْتُمْ غَضَبَ اللهِ فِي جَبَلِ حُورِيبَ. حَتَّى أوْشَكَ اللهُ فِيْ غَضَبِهِ الشَّدِيدِ أنْ يُفنِيَكُمْ.
I Horepa ano hoki, i whakapataritari koutou ki a Ihowa kia riri, a riri ana a Ihowa ki a koutou, mea ana kia huna koutou.
9 ف َحِينَ صَعِدتُ إلَى الجَبَلِ لِأخذِ لَوحَي حَجَرِ العَهدِ الَّذِي قَطَعَهُ اللهُ مَعكُمْ، بَقِيتُ عَلَى الجَبَلِ مُدَّةَ أربَعِينَ يَوماً وَأربَعِينَ لَيلَةً، لَمْ آكُلْ فِيها خُبزاً وَلَمْ أشرَبْ ماءً.
I toku pikinga ki te maunga, ki te tiki i nga papa kohatu, i nga papa o te kawenata i whakaritea e Ihowa ki a koutou, na ka noho ahau i te maunga, e wha tekau nga ra, e wha tekau nga po; kahore ahau i kai taro, kahore i inu wai.
10 و َأعطانِي اللهُ الَّلوحَينِ الحَجَرِيَّينِ اللّذَينِ نُقِشا بَإصبَعِ اللهِ ، وَعَلَيهِما جَمِيعُ الكَلِماتِ الَّتِي تكَلَّمَ بِها اللهُ لَكُمْ مِنْ وَسَطِ النّارِ، يَومَ اجتَمَعتُمْ هُناكَ.
A homai ana e Ihowa ki ahau nga papa kohatu e rua, he mea tuhituhi na te ringa o te Atua; a i reira e mau ana, he mea tuhituhi, nga kupu katoa i korero ai a Ihowa ki a koutou i te maunga, i waenganui o te ahi, i te ra o te huihuinga.
11 « وَفِي نِهايَةِ الأربَعِينَ يَوماً وَالأربَعِينَ لَيلَةً، أعطانِي اللهُ لَوحَي حَجَرِ العَهدِ،
Na wai a ka taka nga ra e wha tekau me nga po e wha tekau, na ka homai e Ihowa ki ahau nga papa kohatu e rua, ara nga papa o te kawenata.
12 ث ُمَّ قالَ لِي اللهُ: ‹قُمْ وَانْزِلْ مِنْ هُنا بِسُرعَةٍ لِأنَّ شَعبَكَ الَّذِي أخرَجتُهُ مِنْ مِصْرَ قَدْ أفسَدُوا أنفُسَهُمْ، فَقَدِ ابْتَعَدُوا سَرِيعاً عَنْ وَصايايَ، فَصَنَعُوا لِأنفُسِهِمْ صَنَماً.›
A ka mea a Ihowa ki ahau, Whakatika, hohoro te heke atu i konei; ko tou iwi hoki i kawea mai nei e koe i Ihipa kua taka ki te he; kua hohoro ratou te peka ke i te huarahi i kiia ai e ahau ki a ratou; kua hanga e ratou he whakapakoko, he mea whak arewa mo ratou.
13 ث ُمَّ قالَ اللهُ لِي: ‹قَدْ راقَبتُ هَذا الشَّعبَ، فَوَجَدتُ أنَّهُ شَعبٌ عَنِيدٌ.
I korero mai ano a Ihowa ki ahau, i mea, Kua kite ahau i tenei iwi, nana, he iwi kaki maro ratou:
14 د َعْني الآنَ فَأقْضيَ عَلَيهِمْ، فَلا يَعُودُ أحَدٌ يَتَذَكَّرُهُمْ. وَأجعَلُكَ أُمَّةً أقوَى وَأكثَرَ عَدَداً مِنهُمْ.›» العِجلُ الذَّهَبِيّ
Tukua ahau ki te huna i a ratou, ki te horoi atu hoki i to ratou ingoa i raro i te rangi: a maku koe e mea hei iwi kaha ake, hei iwi nui ake i a ratou.
15 « حِينَئِذٍ، نَزَلتُ مِنَ الجَبَلِ، وَقَدْ كانَ مُشتَعِلاً بِالنّارِ، وَكانَ لَوحا العَهدِ فِي يَدَيَّ.
Heoi tahuri ana ahau, heke iho ana i te maunga, ko te maunga hoki ka tonu i te ahi; a ko nga papa e rua o te kawenata i oku ringa e rua.
16 و َنَظَرتُ وَإذا بِكُمْ قَدْ أخطَأْتُمْ إلَى إلَهِكُمْ ، وَسَبَكْتُمْ لِأنفُسِكُمْ صَنَماً عَلَى شَكلِ عِجلٍ، وَابتَعَدتُمْ سَرِيعاً عَمّا أوصاكُمْ بِهِ اللهُ.
Na, ko taku tirohanga atu, na, kua hara koutou ki a Ihowa, ki to koutou Atua; kua hanga koutou i te kuao kau ma koutou, he mea whakarewa: kua hohoro koutou te peka ke i te huarahi i kiia e Ihowa ki a koutou.
17 ف َأمسَكْتُ بِاللَّوحَينِ وَرَمَيتُهُما مِنْ يَدَيَّ، وَحَطَّمتُهُما أمامَ أعيُنِكُمْ.
Na ka mau ahau ki nga papa e rua, panga atu ana e ahau i roto i oku ringa e rua, a wahia iho aua mea e ahau ki to koutou aroaro.
18 ث ُمَّ عُدُّتُ وَانْبَطَحْتُ ثانِيَةً وَوَجهِي إلَى الأرْضِ فِي حَضرَةِ اللهِ لِأربَعِينَ يَوماً وَأربَعِينَ لَيلَةً، لَمْ آكُلْ فِيها خُبزاً وَلَمْ أشرَبْ ماءً، بِسَبَبِ الخَطِيَّةِ الَّتِي ارتَكَبتُمُوها بِعِبادَةِ آلِهَةٍ أُخْرَى أمامَ عَينَي اللهِ ، فَأغضَبتُمُوهُ.
Na takoto ana ahau ki te aroaro o Ihowa, pera ano me te timatanga, e wha tekau nga ra, e wha tekau nga po; kihai ahau i kai taro, kihai i inu wai; mo o koutou hara katoa hoki i hara ai koutou, i mahi ai i te kino ki te aroaro o Ihowa, hei whakap ataritari i a ia.
19 ك ُنتُ خائِفاً مِنْ غَضَبِ اللهِ وَسَخَطِهِ، إذْ كانَ غاضِباً جِدّاً عَلَيكُمْ حَتَّى أوشَكَ أنْ يُهلِكَكُمْ، لَكِنَّ اللهَ أصغَى إلَيَّ فِي تِلكَ المَرَّةِ أيضاً.
I pawera hoki ahau i te riri, i te aritarita, i a Ihowa ra i whakatakariri ai ki a koutou, e mea ana, kia huna koutou. Otiia whakarongo mai ana ano a Ihowa ki ahau i taua wa hoki.
20 ك َما غَضِبَ اللهُ عَلَى هَرُونَ بِما يَكفِي لِيُهلِكَهُ، فَصَلَّيتُ مِنْ أجلِهِ فِي ذَلِكَ اليَومِ.
A tino kaha te riri o Ihowa ki a Arona, i mea kia whakamatea ia: na ka inoi ano hoki ahau mo Arona i taua wa.
21 « ثُمَّ أخَذْتُ العِجلَ النَّجِسَ الَّذِي صَنَعتُمُوهُ، وَأحرَقْتُهُ بِالنّارِ، وَحَطَّمتُهُ وَطَحَنتُهُ حَتَّى صارَ ناعِماً كَالغُبارِ، ثُمَّ ألقَيتُ بِغُبارِهِ فِي الجَدوَلِ المُنحَدِرِ مِنَ الجَبَلِ.
Na ka tango ahau i to koutou hara, i te kuao kau i hanga e koutou, a tahuna ana e ahau ki te ahi, patokia iho, whakangakungakutia ana kia ririki, ngotangota noa ano he puehu: na panga atu ana e ahau ona ngota ki te awa e rere iho ana i te maunga.
22 و َأيضاً فِي تَبعِيرَةَ وَمَسَّةَ وَقَبْرُوتَ هَتَّأوَةَ أغضَبتُمُ اللهَ.
A i Tapera, i Maha hoki, i Kipiroto Hataawa i whakapataritari ano koutou ki a Ihowa.
23 و َعِندَما أرسَلَكُمْ اللهُ مِنْ قادَشَ بَرْنِيعَ وَقالَ لَكُمْ: ‹اذْهَبُوا وَامتَلِكُوا الأرْضَ الَّتِي أعطَيتُها لَكُمْ.› عَصَيتُمْ أمرَ إلَهِكُمْ ، وَلَمْ تَثِقُوا بِهِ وَلَمْ تُطِيعُوهُ.
Na, i te tononga a Ihowa i a koutou i Kareheparenea, i tana meatanga mai, Haere ki runga, tangohia te whenua i hoatu e ahau ki a koutou; na ka tutu koutou ki te kupu a Ihowa, a to koutou Atua, kihai ano i whakapono ki a ia, kihai i whakarongo ki tona reo.
24 ف َأنتُمْ تَرفُضُونَ إطاعَةَ اللهِ وَتَتَمَرَّدُونَ عَلَيْهِ مُنذُ عَرَفْتُكُمْ.
He tutu tonu ta koutou ki a Ihowa mai o te ra i mohio ai ahau ki a koutou.
25 « فَانْبَطَحْتُ وَوَجهِي إلَى الأرْضِ فِي حَضرَةِ اللهِ أربَعِينَ يَوماً وَأربَعِينَ لَيلَةً، لِأنَّ اللهَ أعلَنَ أنَّهُ سَيُهلِكُكُمْ.
Na takoto ana ahau i te aroaro o Ihowa i nga ra e wha tekau, i nga po e wha tekau, i takoto ai ahau; mo te meatanga mai a Ihowa kia whakangaromia koutou.
26 و َصَلَّيتُ إلَى اللهِ وَقُلْتُ: يا اللهُ ، لا تُهلِكْ شَعبَكَ الَّذِي هُوَ لَكَ، وَقَدْ فَدَيتَهُ بِقُوَّتِكَ العَظِيمَةِ، وَأخرَجتَهُ مِنْ مِصْرَ بِيَدِكَ الجَبَّارَةِ.
A ka inoi ahau ki a Ihowa, ka mea, E Ihowa, e te Atua, kaua e whakangaromia tau iwi, tau taonga tupu, i hokona nei e koe i runga i tou nui, i whakaputaina mai nei e koe i Ihipa ki te ringa kaha.
27 ا ذكُرْ خُدّامَكَ إبراهِيمَ وَإسْحاقَ وَيَعقُوبَ. وَتَغاضَ عَنْ عِنادِ الشَّعبِ وَشَرِّهِ وَخَطِيَّتِهِ،
Kia mahara ki au pononga, ki a Aperahama, ki a Ihaka, ki a Hakopa; kaua e titiro mai ki te pakeke o tenei iwi, ki to ratou kino, ki to ratou hara:
28 ل ِكَيْ لا يَقُولَ المِصْرِيُّونَ: ‹لِأنَّ يهوه لَمْ يَستَطِعْ إحضارَهُمْ إلَى الأرْضِ الَّتِي وَعَدَهُمْ بِها، وَلأنَّهُ يَكْرَهُهُمْ، أخرَجَهُمْ لِيَقتُلَهُمْ فِي الصَّحراءِ.›
Kei mea te whenua i whakaputaina mai nei matou e koe i reira, He kore kihai a Ihowa i kaha ki te kawe i a ratou ki te whenua i korero ai ia ki a ratou, he kino hoki nona ki a ratou, i kawea ai ratou e ia kia whakamatea ki te koraha.
29 إ نَّهُمْ شَعبُكَ وَمُلكُكَ الَّذِي أخرَجْتَهُ بِقُوَّتِكَ وَقُدرَتِكَ العَظِيمَتَينِ.»
Otira ko tau iwi ano ratou, ko tau taonga tupu hoki, i whakaputaina mai nei e koe i runga i tou kaha nui, i tou takakau maro hoki.