1 H e aha ka nana ai nga tauiwi, ka whakaaro horihori ai nga iwi?
لِماذا تَتآمَرُ الأُمَمُ، وَلِماذا تُدَبِّرُ الشُّعُوبُ المَكائِدَ عَبَثاً؟
2 W hakatika mai ana nga kingi o te whenua, runanga tahi ana nga ariki, ki te whawhai ki a Ihowa, ki tana tangata hoki i whakawahi ai; me te ki ano,
أعَدَّ مُلُوكُ الأرْضِ أنفُسَهُمْ لِلمَعرَكَةِ. وَاجتَمَعَ الحُكّامُ مَعاً عَلَى اللهِ وَعَلَى مَسِيحِهِ.
3 K ia motumotuhia e tatou a raua here, kia akiritia a raua taura i a tatou.
يَقُولُونَ: «لِنَتَخَلَّصْ مِنْ قُيُودِهِمْ، وَلْنُلْقِ بِها بَعِيداً عَنّا!»
4 K o ia kei te rangi e noho ana, ka kata ia: ka whakahi te Ariki ki a ratou.
الجالِسُ فِي السَّماءِ يَضحَكُ، اللهُ يَهْزَأُ بِهِمْ.
5 N a ka korero ia ki a ratou me te riri ano: ka tino weriweri hoki, ka whakahorere i a ratou,
ثُمَّ يَتَحَدَّثُ إلَيْهِمْ فِي غَضَبِهِ، وَبِسَخَطِهِ يُفزِعُهُمْ وَيَقُولُ:
6 A hakoa ra ka whakawahia e ahau taku kingi ki runga ki taku maunga tapu, ki Hiona.
«قَدْ نَصَّبْتُ مَلِكِي فِي صِهْيَوْنَ – جَبَلِيَ المُقَدَّسِ.»
7 M aku e whakapuaki te kupu, kua mea a Ihowa ki ahau, Ko koe taku tama, nonaianei koe i whakatupuria ai e ahau.
دَعُونِي أُخبِرُكُمْ بِما قَضَى بِهِ اللهُ. قالَ لِي: «أنتَ ابْنِي، وَأنا اليَوْمَ وَلَدْتُكَ!
8 I noi ki ahau, a ka hoatu e ahau ki a koe nga tauiwi hei kainga mou, me nga topito o te whenua hei nohoanga tupu mou.
اطلُبْ، وَسَأجعَلُ جَمِيعَ الشُّعُوبِ مِيراثاً لَكَ، وَأطرافَ الأرْضِ مُلْكاً لَكَ.
9 K a wawahi koe i a ratou ki te whiu rino, mongamonga noa ratou i a koe, ano he oko na te kaihanga rihi.
سَتَحكُمُها بِصَولَجانٍ مِنْ حَدِيدٍ، وَتُكَسِّرُها كَآنِيَةِ الفَخّارِ.»
10 N a kia mahara ra, e nga kingi: kia akona, e nga kaiwhakawa o te whenua.
وَالآنَ، تَعَقَّلُوا أيُّها المُلُوكُ. وَخُذُوا بِنَصِيحَتِي يا قادَةَ الأرْضِ.
11 M ahi atu ki a Ihowa i runga i te wehi, kia hari me te wiri.
اخدِمُوا اللهَ بِخَوْفٍ وَتَوقِيرٍ. ارتَعِدُوا أمامَهُ ارتِعاداً.
12 K ihia te tama kei riri ia, a ka mate koutou i te ara, ka hohoro tonu hoki te mura o tona riri. Ka hari katoa te hunga e whakawhirinaki ana ki a ia.
اخضَعُوا لِلابْنِ لِئَلّا يَغضَبَ، فَتَهلِكُوا! لِأنَّ غَضَبَهُ يُوشِكُ أنْ يَنفَجِرَ. هَنِيئاً لِلمُتَّكِلِينَ عَلَيهِ.