Hosea 2 ~ ﻫﻮﺷﻊ 2

picture

1 M ea atu koutou ki o koutou tuakana, Ami; ki o koutou tuahine, Ruhama.

«قُولُوا لإخوَتِكُمْ ‹أنتُمْ شَعبِي،› وَقُولُوا لأخَواتِكُمْ ‹سَوفَ تُرحَمُونَ.›» رسالةُ اللهِ إلَى شَعبِه

2 W hakawakia to koutou whaea, whakawakia: ehara hoki ia i te wahine naku, ehara ano ahau i te tahu nana: na kia whakarerea e ia ona moepuku i tona aroaro, ona puremu i waenga i ona u.

«قَدِّمُوا قَضِيَّتِي لأُمِّكُمْ لأنَّها لَيسَت زَوجَتِي، وَأنا لَستُ زَوجَها. فَلتَتَوَقَّفْ عَنْ زِناها وَتُبعِدِ الذِّيِنَ تَزنِي مَعَهُمْ عَن صَدرِها.

3 K ei tangohia ona e ahau, a ka noho tahanga ia, kei meinga ano ia kia rite ki te ra i whanau ai ia; kei meinga ia e ahau kia rite ki te koraha, kei waiho ia hei whenua waikore, a ka mate i te matewai.

وَإلّا فَإنِّي سَأُعَرِّيها وَأُوقِفُها عارِيَةً كَما وُلِدَتْ. سَأُحَوِّلُها إلَى بَرِّيَّةٍ وَسَأجعَلُها أرْضاً ناشِفَةً، وَسَأقتُلُها بِالعَطَشِ.

4 A e ra, e kore ana tamariki e tohungia e ahau; no te mea he tamariki ratou na te moepuku.

لَنْ أرحَمَ أولادَها لأنَّهُمْ أولادُ زِنَى.

5 K ua kairau nei hoki to ratou whaea: he mahi whakama ta te wahine i whanau ai ratou; i mea hoki ia, Ka whaia e ahau te hunga i aroha ki ahau, i homai nei i te taro maku, i te wai moku, i te huruhuru hipi maku, i te muka maku, i te hinu maku, i te mea hei inu maku.

لِذَلِكَ حَبِلَتْ بِهِمْ أُمُّهُمُ الزّانِيَةُ وَعَلَيها أن تَخجَلَ مِمّا عَمِلَت. قالَت: ‹سَألحَقُ بِمُحِبِيَّ الَّذِينَ يُعطُونَنِي طَعامِيَ وَمائِيَ وَصُوفِيَ وَكِتّانِيَ وَزَيتِيَ وَشَرابِيَ.›

6 M o reira tenei ahau te tutaki nei i tou ara ki te tataramoa, te hanga nei i te taiepa e kore ai ia e kite i ona ara.

لِذَلكَ سَأُسَيِّجُ طَرِيقَها بِالأشواكِ، وَسَأبنِي حائِطاً حَولَها فَلا تَستَطِيعُ أن تَجِدَ طَرِيقَها.

7 K a whaia ano e ia ana i aroha ai, heoi e kore e mau i a ia; ka rapua ratou e ia, otiia e kore e kitea: katahi ia ka mea ake, Ka haere ahau ka hoki ki taku tahu tuatahi; nui ake hoki to reira pai ki ahau i to naianei.

وَمَعَ أنَّها سَتَلحَقُ بِهِمْ، إلّا أنَّها لَن تَصِلَ إلَيْهِمْ. حِينَئِذٍ، سَتَقُولُ: ‹سَأرجِعُ إلَى زَوجِي الأوَّلِ، لأنَّ حالَتِي فِي ذَلِكَ اليَومِ كانَت أفضَلُ مِمّا هِيَ عَلَيهِ الآنَ.›

8 K ihai ra hoki ia i mohio naku i hoatu te witi ki a ia, te waina, me te hinu, naku ano i whakanui te hiriwa mana, me te koura, ta ratou i mahi nei hei mea ma Paara.

لَكِنَّها لَمْ تَعرِفْ أنِّي أنا مَنْ أعطاها القَمحَ وَالنَّبيذَ وَالزَّيتَ. أعطَيتُها الكَثِيرَ مِنَ الفِضَّةِ وَالذَّهَبِ فَصَنَعَتْ مِنها تِمثالاً لِلبَعلِ.

9 M o reira ka hoki ahau, ka tango i taku witi i tona wa ano, i taku waina i tona wa ano, ka riro ano i ahau taku huruhuru hipi me taku muka i hipokina ai ia i a ia e noho tahanga ana.

«لِذَلِكَ سَأعُودُ لأستَعِيدَ قَمحِي فِي وَقتِ حَصادِهِ، وَنَبيذِي فِي وَقتِ عَصرِهِ. سَأستَعِيدُ صُوفِي وَكِتّانِيَ الَّذَي تَستَخدِمهُ لِسِترِ عُريِها.

10 N a akuanei ka whakakitea e ahau tana mahi wairangi ki nga kanohi o ana i aroha ai, e kore ano tetahi tangata e whakaora i a ia i roto i toku ringa.

سَأكشِفُ أعْمالَها المُخزِيَةَ أمامَ كُلِّ مُحِبِّيها. وَلَن يَستَطِيعَ أحَدٌ أن يُنقِذَها مِنْ يَدَيّ.

11 K a mutu katoa ano i ahau tona koa, ona ra hakari, ona kowhititanga marama, ona hapati, me ana huihui nunui katoa.

وَسَأُوقِفُ احتِفالاتِها وَأعيادَها أوائِلَ شُهُورِها وَسُبُوتِها وَكُلَّ مَواسِمِها.

12 K a ururua ano i ahau ana waina, me ana piki, nga mea i ki ai ia, Ko oku utu enei, he mea homai na aku i aroha ai; a ka meinga e ahau hei ngahere, a ka kainga e nga kirehe o te parae.

سَأُخَرِّبُ كُرُومَها وَأشجارَ التِّينِ الَّتِي قالَت عَنها: ‹هَذِهِ هَدايا أعطاها لِي مُحِبِيَّ.› وَسَأُحَوِّلُها إلَى غابَةٍ، وَسَتَأكُلُها الحَيواناتُ البَرِّيَّةُ.

13 K a whiua ano ia e ahau mo nga ra o nga Paarimi, mo era i tahu whakakakara ai ia ki a ratou; a whakapaipai ana i a ia ki ona whakakai, ki ana whakapaipai, haere ana ki te whai i ana i aroha ai, a wareware ake ki ahau, e ai ta Ihowa.

سَأُعاقِبُها عَلَى الوَقتِ الَّذِي أحرَقَتْ فِيهِ البَخُورَ للبَعلِ حِينَ كانَت تَتَزَيَّنُ بِالحِلِيِّ وَالجَواهِرِ وَتَذهَبُ وَراءَ مُحِبِّيها، وَقَد نَسِيَتنِي، يَقُولُ اللهُ.

14 M o reira, nana, ka whakawai ahau i a ia, ka kawe i a ia ki te koraha, ka korero whakamarie ano ki a ia.

«لِذَلِكَ سَأفْتِنُها وَأقُودُها إلَى البَرِّيَّةِ وَأُكَلِّمُ قَلَبَها.

15 K a hoatu ano e ahau etahi mara waina ki a ia i reira, me te raorao o Akoro hei kuwaha mo te tumanako: a ka whakahoki kupu ia ki reira, ka pera me to nga ra o tona tamarikitanga, me to te ra hoki i haere mai ai ia i te whenua o Ihipa.

وَسَأُعطِيها كُرُومَها هُناكَ، وَسَيَصِيرُ وادِي عَخُورَ باباً للأمَلِ. وَسَتُجِيبُنِي هُناكَ كَما أجابَتنِي فِي أيّامِ شَبابِها حِينَ خَرَجَتْ مِنْ أرْضِ مِصْرَ.»

16 N a i taua ra, e ai ta Ihowa, ka karangatia ahau e koe, E Ihi; e kore hoki ahau e karangatia e koe, E Paari a muri ake nei.

يَقُولُ اللهُ: «فِي ذَلِكَ الوَقتِ، سَتَدعِينَنِي ‹رَجُلِي،› وَلَن تَعُودِي تَدعِينَنِي ‹بَعلِي.›

17 N o te mea ka tangohia e ahau nga ingoa o nga Paarimi i roto i tona mangai, e kore ano ratou, o ratou ingoa, e maharatia a muri ake nei.

وَسَأنزَعُ أسماءَ البَعلِ مِنْ فَمِها، فلا تَعُودُ تُذكَرُ فِيما بَعْدُ.

18 K a whakaritea ano e ahau i taua ra he kawenata, he pai mo ratou, ki nga kirehe o te parae, ki nga manu o te rangi, ki nga mea ngokingoki o te oneone; ka whati ano i ahau te kopere, te hoari, te whawhai i runga i te whenua, a ka meinga ratou e ah au kia au te takoto.

فِي ذَلِكَ الوَقتِ، سَأقطَعُ عَهداً لَهُمْ مَعَ الحَيواناتِ البَرِّيَّةِ وَطُيُورِ السَّماءِ وَالحَيواناتِ الزّاحِفَةِ، وَسَأُزِيلُ القَوسَ وَالسَّيفَ وَالقِتالَ مِنَ الأرْضِ، وَسَأجعَلُهُمْ يَنامُونَ بِأمانٍ.

19 K a taumautia ano koe e ahau a ake ake; ina, ka taumautia koe e ahau maku i runga i te tika, i te whakarite whakawa, i te aroha, i te atawhai.

وَسَآخُذُكِ لِنَفسِي إلَى الأبَدِ. سَآخُذُكِ لِنَفسِي وَأُعامِلُكِ بِالبِرِّ وَالعَدلِ وَالمَحَبَّةِ وَالرَّحمَةِ.

20 K a taumautia ano koe maku i runga i te pono, a ka mohio koe ki a Ihowa.

سَآخُذُكِ لِنَفسِي وَأُعامِلُكِ بِأمانَةٍ وَسَتَعرِفِينَ اللهَ.

21 I taua ra ka whakarongo ahau, e ai ta Ihowa, ka whakarongo ahau ki nga rangi, ka whakarongo ratou ki te whenua;

«فِي ذَلِكَ الوَقتِ، سَأستَجِيبُ. سَأستَجِيبُ للسَّماواتِ، وَالسَّماواتُ سَتَستَجِيبُ لِلأرْضِ.

22 K a whakarongo ano te whenua ki te witi, ki te waina, ki te hinu: a ka whakarongo era ki a Ietereere.

وَسَتَستَجِيبُ الأرْضُ بِأن تُعطِيَ قَمحاً وَنَبيذاً وَزَيتاً. وَهَذِهِ كُلُّها سَتَستَجِيبُ لِيَزْرَعِيلَ.

23 K a whakato ano ahau i a ia maku ki te whenua; ka tohu i tenei kihai nei i tohungia; ka ki atu ano ki te hunga ehara nei i te iwi naku, ko koe taku iwi, a ka mea era, Ko koe toku Atua.

لأنِّي سَأزرَعُها لِنَفسِي فِي الأرْضِ، وَسَأرحَمُ لُورُحامَةَ، وَسَأقُولُ لِلُوعَمِّي: ‹أنتَ شَعبِي› وَهُوَ سَيَقُولُ: ‹أنتَ إلَهِي.›»