Lamentations 4 ~ ﻣﺮﺍﺛﻲ ﺇﺭﻣﻴﺎ 4

picture

1 T aukiri e! tona haumarurutanga o te koura! tona putanga ketanga o te koura parakore, tino pai! Kua ringihia nga kohatu o te wahi tapu ki te ahunga mai o nga ara katoa.

ها قَدَ فَقَدَ الذَّهَبُ بَرِيقَهُ، أفضَلُ الذَّهَبِ فَقَدَ لَمَعانَهُ. تُلقَى الحِجارَةُ الثَّمِينَةُ المُقَدَّسَةُ هُنا وَهُناكَ فِي زَوايا كُلِّ الطُّرُقاتِ.

2 K o nga tamariki a Hiona, ko nga mea papai, i rite nei ki te koura parakore, taukiri e! kua kiia ratou he haka oneone, he mea hanga na nga ringa o te kaipokepoke.

ما كانَ أثْمَنَ أبناءِ صِهْيَوْنَ! يُوزَنُونَ بِالذَّهَبِ النَّقِيَّ. أمّا الآنَ فَيُحسُبُونَ آنِيَةً رَخِيصَةً، كَأوْعِيَةٍ فَخّارِيَّةٍ صَنَعَها الفَخّارِي.

3 K o nga kirehe mohoao nei hoki, e tukua iho ana te u e ratou, e whakangotea ana e ratou a ratou kuao: kua taikaha te tamahine a toku iwi, kua rite ki nga otereti o te koraha.

حَتَّى بَناتُ آوَى يُرضِعْنَ صِغارَهُنَّ. أمّا ابنَةُ شَعبِي فَقَدْ تَقَسَّتْ كَثِيِراً كَالنَّعامِ فِي البَرِّيَّةِ.

4 P iri ana te arero o te tamaiti ngote u ki te ngao o tona mangai i te hiainu: e tono ana nga kohungahunga i te taro ma ratou, heoi kahore he tangata hei whatiwhati atu ma ratou.

يَلصُقُ لِسانُ الرَّضِيعِ بِحَنَكِهِ مِنَ العَطَشِ. وَالصِّغارُ يَطلُبُونَ خُبْزاً، وَلا مَنْ يَمُدُّ لَهُمْ يَداً.

5 K o te hunga i kai i nga mea papai, kei te noho mokemoke i nga ara: ko te hunga i whakatupuria i roto i nga kakahu ngangana, kei te awhi i nga puranga paru.

وَالَّذِينَ تَعَوَّدُوا أكلَ الأطايِبِ، هُمْ فِي الطُّرُقاتِ مُعدَمُونَ. وَالَّذِينَ تَعَوَّدُوا لِبْسَ أغلَى الثِّيابِ يَعِيشُونَ وَسَطَ المَزابِلِ.

6 N o te mea ko te he o te tamahine a toku iwi nui atu i te hara o Horoma, i hurihia ohoreretia ra i mua, kahore hoki he ringa i u ki a ia.

تَجاوَزَ إثْمُ شَعبِي خَطِيَّةَ سَدُومَ. وَفِي لَحظَةٍ أُطِيحَ بِسَدُومَ، مِنْ دُونِ يَدِ إنسان.

7 K o ona rangatira pai atu i te hukarere te pokekore, ma atu hoki ratou i te waiu, puwhero ake o ratou tinana i nga rupi, orohina ake ratou ki te oro o te hapaira.

كانَ المُكَرَّسُونَ فِيها أنقَى مِنَ الثَّلْجِ وَأشَدَّ بَياضاً مِنَ الحَلِيبِ. كانَتْ أجسامُهُمْ أكثَرَ حُمرَةً مِنَ المُرجانِ، وَمَنظَرُهُمْ كَالياقُوتِ الأزرَقِ.

8 M angu iho to ratou mata i tetahi ngarahu; kahore ratou e mohiotia i nga ara: piri tonu o ratou kiri ki o ratou wheua; kua memenge, kua rite ki te rakau.

وَالآنَ صارُوا أشَدَّ سَواداً مِنَ السِّخامِ. فَلا يُمَيَّزُونَ النّاسَ فِي الطُّرُقاتِ. التَصَقَ جِلْدُهُمْ بِعَظمِهِمْ. وَيَبِسَ كَالخَشَبِ.

9 K o te hunga i patua e te hoari, pai ake to ratou i to te hunga i patua e te hemokai; no te mea ka honia noatia enei, ka werohia, he kore hoki no nga hua o te mara.

الَّذِينَ قُتِلُوا فِي الحَربِ كانُوا أفضَلَ حالاً مِنَ الَّذِينَ ماتُوا جُوعاً. الَّذِينَ اختَرَقَتْهُمُ السُّيُوفُ كانُوا أفضَلَ حالاً مِنَ الَّذِينَ ماتُوا مَحرُومِينَ مِنْ ثِمارِ الحُقُولِ.

10 K o nga wahine, ko te hunga aroha, kei te kohua i a ratou tamariki ki o ratou ringa: he kai era ma ratou i te wawahanga o te tamahine a toku iwi.

أكثَرُ الأُمَّهاتِ حَناناً طَبَخْنَ أولادَهُنَّ بِأيدِيهِنَّ، فَأصبَحُوا طَعاماً لَهُنّ عِندَما سُحِقَ شَعبِي.

11 K ua whakapaua e Ihowa tona riri nui, kua ringihia mai e ia tona riri nui; kua tahuna hoki e ia he ahi ki Hiona, na reira i pau ai ona turanga.

أظهَرَ اللهُ غَيظَهُ. وَسَكَبَ نارَ غَضَبِهِ. أضْرَمَ فِي صِهْيَوْنَ ناراً، فَالْتَهَمَتْ أساساتِها.

12 K ihai i whakapono mai nga kingi o te whenua, kihai ano hoki nga tangata o te ao, tera te hoariri raua ko te hoa whawhai e tomo mai ki nga kuwaha o Hiruharama.

لَمْ يُصَدِّقْ مُلُوكُ الأرْضِ ذَلِكَ، وَلا أيُّ ساكِنٍ فِي العالَمِ. لَمْ يُصَدِّقُوا أنَّ خَصْماً وَعَدُوّاً يُمكِنُ أنْ يَدخُلا بَوّاباتِ القُدْسِ.

13 I pera ai he hara no ona poropiti, he he no ona tohunga kua whakaheke nei i nga toto o te hunga tika ki waenganui ona;

كانَ هَذا بِسَبَبِ خَطايا أنبِيائِها وَآثامِ كَهَنَتِها، الَّذِينَ سَفَكُوا فِي وَسَطِها دَمَ الأبرِياءِ.

14 E kopikopiko ana ratou ano he matapo i nga ara; kua poke ratou i te toto, te pa ai te tangata ki o ratou kakahu.

هامُوا كَالعِمْيانِ فِي الطُّرُقاتِ، مُلَطَّخِينَ بِالدَّمِ. تَنَجَّسَتْ مَلابِسُهُمْ. لَمَسَتْ ما لا يَنْبَغِي أنْ يُلْمَسَ أبَداً.

15 I karanga ratou ki a ratou; Haere atu, e poke ana; haere atu, haere atu, kei pa; i to ratou whatinga, i a ratou e atiutiu noa atu ana, i ki nga tangata i roto i nga tauiwi, Kahore he nohoanga iho mo ratou ki konei.

وَالآنَ يُنادِي عَلَيهِمْ آخَرُونَ: «ابتَعِدُوا! أنتُمْ نَجِسُونَ! ابتَعِدُوا! ابتَعِدُوا! لا تَلْمَسُونا!» الدَّمارُ حَلَّ بِهِمْ، فَهامُوا عَلَى وُجُوهِهِمْ. وَقالَتِ الشُّعُوبُ: «لَنْ نُسكِنَهُمْ بَينَنا فِيما بَعْدُ.»

16 K ua wehewehea ratou e te riri o Ihowa: e kore ia e titiro ki a ratou i muri nei: kihai ratou i whakaaro ki nga kanohi o nga tohunga, kihai i manako ki nga kaumatua.

اللهُ نَفسُهُ شَتَّتَهُمْ، وَلا يَرعاهُمْ بَعْدُ. لَمْ يُكرَمُوا الكَهَنَةَ، وَلا أشْفَقُوا عَلَى الشُّيُوخِ.

17 E matawaia tonu ana o tatou kanohi i tatou e titiro ana ki te awhina tekateka noa mo tatou: i a tatou e tiaki atu ana, i whanga noa tatou ki te iwi e kore e whakaora.

ضَعُفَتْ عُيُونُنا وَنَحنُ نَنظُرُ إلَى مَنْ يُعِينُنا، لَكِنْ دُونَ جَدوَى. راقَبْنا وَراقَبْنا مِنْ بُرْجِنا مُتَوَقِّعِينَ أمَّةً لَمْ تُخَلِّصْنا.

18 E whaia ana e ratou o tatou hikoinga, te haere ai tatou i o tatou waharoa: kua tata to tatou whakamutunga, kua rite o tatou ra; no te mea kua tae mai to tatou whakamutunga.

تَتَبَّعُوا خُطانا فَلَمْ نَستَطِعْ أنْ نَمشِيَ فِي ساحاتِ مَدِينَتِنا. اقتَرَبَتْ نِهايَتُنا. انتَهَى وَقْتُنا. جاءَتْ نِهايَتُنا حَقّاً.

19 N ui atu te tere o o tatou kaiwhai i to nga ekara o te rangi: i arumia tatou e ratou i runga i nga maunga; i whanga mai ano ratou ki a tatou i te koraha.

كانَ مُطارِدُونا أسرَعَ مِنْ كُلِّ نُسُورِ السَّماءِ. عَلَى التِّلالِ طارَدُونا بِضَراوَةٍ. وَنَصَبُوا لَنا فِي البَرِّيَّةِ كَمِيناً.

20 K o te manawa o o tatou pongaponga, ko ta Ihowa i whakawahi ai, i mau ki roto ki a ratou rua; i ki ra tatou mona, Ma tona taumarumarunga iho ka ora ai tatou i roto i nga tauiwi.

حَتَّى مَلِكُنا الَّذِي مَسَحَهُ اللهُ ، الَّذِي هُوَ كَالهَواءِ لِحَياتِنا، وَقَعَ فِي فَخِّهِمْ. وَهُوَ الَّذِي قُلْنا عَنْهُ: «سَنَعِيشُ تَحتَ ظِلِّهِ بَينَ الأُمَمِ.»

21 K ia hari, kia koa, e te tamahine a Eroma e noho na i te whenua o Uhu; ka tae atu ano te kapu ki a koe; ka haurangi koe, ka whakarere ano koe i ou kakahu.

غَنِّي وَاحتَفِلِي أيَّتُها الابنَةُ أدُومُ. يا مَنْ تَسكُنِينَ أرْضَ عُوصَ. عَلَيكِ أيضاً سَتَمُرُّ الكَأْسُ. سَتَسكَرِينَ وَتَتَعَرَّينَ.

22 K ua rite te whiu mo tou he, e te tamahine a Hiona; heoi ano tana whakaraunga i a koe: ka whiua e ia tou he, e te tamahine a Eroma, ka hurahia ano e ia ou hara.

سَيَنتَهِي عِقابُكِ أيَّتُها العَزِيزَةُ صِهْيَوْنُ. وَلَنْ يَطُولَ نَفْيُكِ. لِكِنَّكَ سَتُعاقَبِينَ عَلَى آثامِكِ أيَّتُها الابْنَةُ أدُومُ. سَيُعَرِّي خَطاياكِ.